Hajduk sutra igra protiv kineske momčadi Shanghai Shenhua na ovdašnjim pohorskim igralištima i to je prvi važniji događaj s priprema. Kinezi stanuju u “hotelu do”, Areni, gdje je Hajduk lani boravio. I njihov trener je, znate, Miroslav Ćiro Blažević.

I kako bolje provesti hladno pohorsko prijepodne, poslije prvih pokislih treninga, nego u dogovaranju da se dva velika hrvatska trenera susretnu i nađu nakon što se nerijetko “časte po novinama” netrpeljivim doskočicama.

Hoće li to biti teško nakon što je Stanko Poklepović izjavio ničim izazvan “nisam ja Ćiro da reklamiram čokoladu, ja se bavim samo nogometom”, a Ćiro uzvratio “žalim ga, ja imam više trofeja nego on godina”?!

Uglavnom, misija “unprofor” je upalila, obojica su pristali sresti se prije srijede i utakmice, a kad smo se pitali tko će kome prvi, brdo Muhamedu ili pak Muhamed brdu, dilemu je riješio Ćiro:
- Ma, ja ću, bolan, do Špace, ipak je on stariji od mene! - nije moglo bez provokacije.
- To je rekao, je li, a barem je pet godina stariji od mene - ispalio je Poklepović na živce.
Elem, rečeno-učinjeno, utanačili smo termin susreta, obojica su se pripremili. Poklepović je odjenuo svečanu trenerku Hajduka, a Blažević kao i uvijek tip-top u pažljivom slaganju boja sakoa i majice...

Drago Sopta / CROPIX

Susreli se, izljubili i onda se, pred znatnim auditorijem hajdukovaca (Gabrić, Španjić, dr Čukelj, Poljak...) - raspričali. Neka su proćakulali i valjda zauvijek zakopali ratne sjekire. 
Možete misliti dokle je došlo kad je Ćiro rekao:
- Kad me ovi Kinezi stave za trenera Liverpoola, ja te vodim sa sobom da mi budeš pomoćnik!
- Da ti budem mali pomoćnik?! - lecnuo se Špaco.
- Ne, ti ćeš meni biti veliki pomoćnik! - nasmijao se Ćiro.
- Onda dobro, zovi me i dolazim na noge!

Bila je to dobra zabava za društvance pri čemu je Špaco bockao Ćiro da reklamira “mikado”, a Ćiro njemu uzvraćao “tko ti je kriv kad nikad nisi znao uzeti pravu lovu”.

Međutim, sve vrlo tolerantno, u granicama razgovora ugodnog.
- Najvažnije mi je da te pobijedim u srijedu, to će odjeknuti u Kini - najavio je Ćiro.
- Nećeš me pobijediti, ne, ne, nećeš me prevariti - nije se dao Špaco.

Složili su se da su njih dvojica zapravo kao - slonovi, doslovce su tako rekli, dugovječni, da im u ovim godinama najviše znači slogan “život je pokret, a pokret život”, da se ne smiju predati nego raditi, raditi, raditi jer još puno toga imaju dati balunu, a mladi neka se bore da ih dostignu.
- Dobro ti ide u Kini - komplimentirao je Poklepović.
- A ti si Hajduka spasio, osvojio si im trofej, svaka ti čast. Eh, što mene rezultat na klupi Hajduka nije poljubio - zakukao je Blažević.
- A kad bih ti rekao, Ćiro, da ja u tri mjeseca nisam dobio jednu pravu kombinaciju u igri, nego sve sam suhi rezultat!?
- Što te briga, rezultat je jedini važan, samo se on piše - odjednom smo pomislili da kroz obojicu progovara Tomislav Ivić, njihov vršnjak, kojeg su oba dali pozdraviti preko medijskih stupaca.
- Ivane, neka si nam živ i zdrav!

Blažević je bio tradicionalno sjajno raspoložen:
- Ma, da vam kažem, dragi moji, nikad mi nije bilo ljepše nego sad u Kini. Moja ulica u Šangaju veća je i mnogoljudnija nego cijela Hrvatska! I puštaju me na miru, časte me kao veličinu, a ne kao ovdje, svaki čas netko piše da sam nikakav trener jer eto ni Iran ni Bosnu i Hercegovinu nisam odveo na Svjetsko prvenstvo. I da vam kažem još nešto o nostalgiji... 
Kad me pitaju osjećam li nostalgiju, ja im kažem, istina je, ubi me nostalgija, ali kad dođem doma onda shvatim da je nostalgija bolji izbor, ha, ha, ha...

A naletio je i trenutak rasprave tko je koliko star.
- Sedamdeset i nešto imaš, ali puno više nego ja - rekao je Špaco Ćiri.
- Ma bogati? A šta sad kažeš - izvadio je Blažević iz jakete švicarsku putovnicu i pružio je Poklepoviću.
- Ma vidi šta si lip na sliku.
- A pročitaj datum rođenja.
- Je, istina je, 10. veljače 1937. Isto si stariji od mene, makar godinu - gušta Špaco.
I tako riječ, dvije, tri, njih se dvojica pomiriše. I još će nam reći nismo se nikad ni svađali. Tko nas je zapravo zavadio, pitali su se i smijali...

Tić nije potjeran Mario Tičinović nije s ‘bijelima’, rasprava o njegovom statusu traje.  - Napisano je da je potjeran, a to nije istina! Molio sam ga da njegov zastupnik ne traži nebulozne uvjete na koje nitko ne bi pristao. U ovoj situaciji svi gubimo, ali je klub postupio ispravno, ne može se tolerirati da netko zahtijeva garanciju nastupa - žalostan je Poklepović što se sve tako dogodilo. Izrazio je nadu da će umješnost pregovaranja i razum prevladati i da će Tić biti vraćen među prvotimce.

Stiže i Kalinić Ivica Kalinić, sportski direktor Hajduka priključit će se ‘bijelima’ danas na Pohorju, tako da će se i stručni stožer pomalo kompletirati. Idućih dana očekuje se i šef struke Ivica Šurjak koji je najavio da će se u Sloveniji ekspediciji hajdukovaca pridružiti naknadno.

Treba li Smeltz? Shane Smeltz je dao gol Italiji taman dok je Hajduk čekao na carinske formalnosti između Macelja i Gruškovja. Ruku na srce, o Novozelanđaninu se na Pohorju ne govori mnogo, tek naznaka da je gol Italiji ‘dao onaj naš’. A hoće li uprava posegnuti za njim, ‘pitajte to doli, šta nas pitate’, sustiže nas odgovor. Kako se stišava priča oko odlaska Ibričića (makar može otići svaki čas), tako storija o kupovini napadača stoji u fascikli. Dogodilo se “najgore”, Smeltz je dao gol i sad ga svi znaju. A da nije poentirao ispred Cannavara, rekli bismo da nema pojma...

Optimist Marijan Marijan Buljat je optimist, ozljeda ne smije biti teže naravi: - Osjetio sam bol u butnom mišiću, pa sam najavio smetnju, da ne bude većeg zla. Pitanje je trenutka da uskočim u normalan ritam rada - kaže Marijan, zadovoljan što je “druga momčad” iza njega.

Dva stara .