Tomić koji nam kaže da iz Hajduka nije otišao bez ikakve odštete kako mediji pišu.
- Ne, ja sam morao na sebe preuzeti 300 tisuća eura duga kojeg Hajduk ima prema dubrovačkom građevinaru Andru Gandiću koji je baš toliki iznos platio Čakovčanima kada me Hajduk dovodio iz Međimurja. Novac još nisam dao, jer toliko para nisam zaradio, ali ja sam tu obvezu preuzeo. Tako je čovjek od partnera Hajduka postao moj partner, ha, ha.
Vjeku i sada bole neke stvari koje su se lomile na njegovim plećima u Hajduku.
- Najprije, suludo mi je razmišljanje koje u Hajduku vlada: igrača najprije dovedeš u Hajduk, a onda tek procjenjuješ je li on za Hajduk. To je preveliki luksuz koji puno košta klub i koji uništava igrače - naglas razmišlja Vjeko koji je u tri ‘bijele’ godine skupio jedva dvadesetak službenih nastupa.
Optužbe za puštanje
- Nema sela po Dalmaciji i Hrvatskoj kojeg nisam upoznao igrajući prijateljske i Kup utakmice za prvu i juniorsku momčad Hajduka. Za svega šest mjeseci, bez da mi daju pravu šansu, u Hajduku su procijenili da ja više nisam taj. Točnije, procijenio je trener golmana Zoran Varvodić koji je činio sve da me se baci ne u drugi, nego u treći plan.
Da je za trenera golmana ostao Tonći Gabrić i da je nakon odlaska Sergija Krešića trener Robert Jarni više slušao druge, a manje Varvodića, ja bi danas bio standardan vratar Hajduka. Vrhunac svega je kada su me optužili da sam pustio golove na utakmici Hajduk - Međimurje u Splitu gdje je rezultat bio 3:3.
Ja i danas nudim snimku te utakmice i odgovorno kažem da za nijedan gol nisam kriv, čak štoviše, u zadnjim minutama sam spasio siguran gol Međimurja i spriječio da oni pobijede.
Tomić smatra Milana Rapaića svojim drugim ocem koji ga je doslovce vratio iz mrtvih.
- Čovjeka sam površno poznavao, znao sam da su on i moj prijatelj Dean Računica dobri. Jednog dana mi je Miki prišao i rekao: Ti si najbolji vratar u državi, a u Hajduku truneš na klupi. Vodim te u Tursku i od tebe očekujem da svima pokažeš što znaš i koliko možeš. Ja sam tamo otišao na Rapajin brk! Kako nakon takvog povjerenja i takvih riječi da za tog čovjeka doslovce ne pogineš na terenu?
Bacao sam se u noge, u blato, na stativu, gdje treba. Zbog toga mi je malo zaštekao mišić, ali su moji Turci pustili da me izliječi Hajdukov doktor Fabijan Čukelj. Njih ne zanima ništa drugo osim da igrač da sve za boje svog kluba. Zato mi život u Turskoj odgovara, a i ponude samo klize prema mojoj adresi. Volio bih na kraju, radi pravih hajdukovaca koji me cijene, da se zna da sam iz Međimurja u Hajduk došao kao potencijalni reprezentativac i da sam u Hajduku imao manji ugovor nego u Međimurju
SD
ajmo plavi....
