*************************************************************
*************************************************************
- Križanac uoči Nove godine najavljuje da će razvrgnuti kontrakt sa Zenitom
-
nekoliko dana kasnije telefonski ga kontaktira Sapunar i kaže da je
Hajduk spreman načelno pregovarati kad ovaj iz Rusije donese čiste
papire
- otprilike ga u isto vrijeme Zoki Mamić zove u Dinamo i
za razliku od Hajduka odmah daje ponudu. 900k € za 1,5-godišnji ugovor i
posao u klubu po okončanju karijere (trenerski u omladinskoj školi ili
skautski za Dalmaciju ako ne odluči nastaviti živjet u Zagrebu). Uvjet
su također čisti papiri. Križanac na to replicira kako će mu se javiti
nakon što finalizira razlaz sa Putinovim najdražim klubom, ali i
napominje da mu je Hajduk prva opcija.
- koncem pretprošlog
tjedna Križanac putuje u Rusiju i dobija raskid uz otpremninu od okvirno
10 milijuna kuna (visina polugodišnje plaće)
- po povratku u
Omiš telefonira Mamiću i kaže kako u dogovoru s familijom u obzir dolaze
samo Hajduk i klubovi iz splitskog bazena, a iz razloga što mu se više
ne mrda iz Omiša. Isti dan obavještava Sapunara da je raskrstio sa
Zenitom i dogovara s njim i Grbićem ručak u Omišu za nedjelju 16.01.
koju je slalomskom pobjedom u Wengenu obilježio Kostelić.
- na
spomenutom ručku povela se priča o uvjetima potencijalnog angažmana i on
je izrazio želju da bude u platnom razredu kapetana Andrića
(ispostavilo se da je ta suma 250k € + 50.000 bonusa). Sapunar mu je
razložio (Grbić je inače šutio cijelo vrijeme) da oni načelno pristaju
na te uvjete, ali i da o njima dvojici sve ne ovisi, već da prijedlog
ugovora mora proći Nadzorni odbor, pa biti dan na uvid Kerumu, itd.
Dogovor je da preko narednog tjedna ostanu u kontaktu.
- isti dan
Kalinić pritisnut od strane Sinovčića i Pašalića, a nemajući pojma da
su se njegova dvojica nadređenih već sastala s Križancem, na svoju ruku
izlazi u javnost sa onom sada već legendarnom i******avom o
nesvrsishodnosti Križančeva angažmana s obzirom da je Hajduk na
stoperskoj poziciji pokriven Buljatom, Maločom, Vejićem i Jonjićem
-
na Poljudu se počinju igrati gluhih telefona i Križanca, unatoč
dogovoru sa Sapunarom, preko radnog tjedna nitko ne kontaktira. On tada
zove Barcelonina oružara (ovaj mu je inače još na Božićnom
malonogometnom turniru u Splitu u 4 oka rekao da ga želi u Hajduku) i
kaže mu da izvidi kod Uprave razloge zbog kojih inicijalni dogovor još
nije krenuo u realizaciju, jer ne bi htio predugo zavlačiti Praliju s
kojim se u međuvremenu sastao i otvoreno mu rekao da će Split držati kao
rezervnu opciju ne zaključi li posao s Hajdukom. Pralija se s tim
složio. Vučević urgira kod Sapunara i vidi da ovaj više uopće nije
zagrijan za dovođenje Križanca, te Križancu prenosi svoju pretpostavku
kako je nakon Kalinića pod menadžerski pritisak do
došlo i samo
čelništvo kluba. Međutim, navijačka rulja sve glasnije urla, medijski
pritisak raste, a Sapunar i Grbić ipak pristaju na još jedan sastanak,
ovaj put u susjedstvu don Vinka Sanadera.
- Križanac je na tom
sastanku još jednom ponovio uvjete koje je pred njih iznio tjedan dana
ranije, Sapunar je pak nešto trkeljao o leđima, ali je sve završilo u
pozitivnom tonu. Dogovor je bio da se u ponedjeljak s prijedlogom
ugovora izađe pred Nadzorni odbor, a Križanac bi onda u utorak došao u
Poljud utanačiti posljednje detalje, obaviti sistematski pregled i
parafirati ugovor, dok bi u srijedu ujutro prije leta u Tursku bio
predstavljen medijima.
- kad se u utorak uprizorio u školjci, Sapunar
je opet počeo o leđima i o tome kako je s obzirom na njegov medicinski
karton 250 tisuća eura po sezoni prevelika zagarantirana suma. Ovom se
nije svidjelo da Hajduk mijenja usmeno uglavljene uvjete 5 minuta pred
potpis, ali je na kraju, uvjeren da i s načetim leđima može odgovoriti
zahtjevima HNL-a, ponudio Sapunaru da prepolove garantiranu godišnju
gažu, no pod uvjetom da mu klub osigura bonus od 5 tisuća eura po
utakmici (ova klauzula bi vrijedila samo u slučajevima kad istrči u
udarnih 11). S pretpostavljenih 30-35 nastupa godišnje takav ugovor bi
mu
na kraju ipak osigurao željenu godišnju gažu (250-300k €).
Nastupilo je kratkotrajno cjenkanje s obzirom da je Križanac tražio 5, a
Kerumov zet nudio 3 tisuće eura po utakmici, no na kraju su se našli na
zlatnoj sredini od 4 soma. Dakle, 120k € + 4k € po tekmi.
- nakon
toga se krenulo u sastavljanje ugovora. Kad je Križancu isti dan na
potpis, vidio je da su dogovorene brojke unutra, ali i da je riječ o
bruto iznosu. Na to je pop***o, jer su u pregovorima uvijek u opticaju
neto brojke. I tako je svugdje u svijetu. Vratio im je ugovor, rekao da
su ga previše zaj*****vali i dogovorio sastanak s Pralijom i starijim
tunelobojačem u Parku Skojevaca. Utanačili su detalje 1,5-godišnjeg
ugovora. Dobio je 20 tisuća kuna mjesečne plaće, stan u Zagrebu i posao u
Anarhu po okončanju karijere (ako isti u međuvremenu ne doživi sudbinu
Kamen Ingrada). Najkomičnija stvar u svemu tome je da mu je usred
pregovora sa Pralijom i starijim tunelobojačem telefonirao Grbić,
kazavši mu da pristaju na sve njegove uvjete i da se vrati u školjku
potpisati ugovor. Na to ga je ovaj nazvao šmrkavcem i prekinuo razgovor.
I da još neke stvari raščistimo:
1.
Nije tražio mjesto sportskog direktora Hajduka po završetku karijere.
Samo glup čovjek može nešto tako zahtijevati od privremene Uprave 1,5
godinu unaprijed. U Anarhu ga nekakva funkcija čeka, međutim Žužul mu je
kao vlasnik kluba tako nešto i mogao obećati za razliku od Sapunara i
Grbića.
2. Groteskne su laži kojima se u spašavanju vlastite kože
služi Hajdukova vrhuška, portretirajući ga nacional-šovinistom koji se
tokom pregovora pogrdno izražavao o Ibričiću (svatko tko ga poznaje zna
da je npr. u inozemnim klubovima najbolje odnose njegovao sa Srbijancima
i da mu općenito puca k******** za tim tko odakle vuče korijene),
neradnikom koji je navikao izlaziti vani (možeš misliti kako bi takve
stvari tolerirali u gigantu poput Zenita), itd. Još je grotesknije što
mu u čitavu priču uvlače suprugu, jer je tobože nakon razgovora s njom
odlučio u 5 do 12 povisiti novčana potraživanja od Hajduka, a inače se
upravo na njeno inzistiranje odrekao Zenitovih milijuna i vratio doma.
Nagovorila ga je dakle da u Lenjingradu ostavi gotovo 1,5 milijun eura, a
onda se po povratku doma, također na njen nagovor, stao natezati s
Hajdukom oko 50-100 tisuća eura. Mnogo vispreno, ali nadasve vickasto.
3.
Nikad nije rekao da će igrati besplatno. Tek je neobavezno dometnuo
Sapunaru i Grbiću kako bi bio spreman revidirati svoje protjeve u
slučaju da klub pokaže ambiciju i krene po pojačanja (Bilić, Bartulović,
Vida...). No s obzirom da bi Hajdukov prijelazni rok u pogledu ulaznih
transfera počeo i završio na njemu, ni on se nije imao potrebu bilo čega
odricati ...
