u prag u prag!!

Zamisli kad upis od 13:59 editiraš u 19:07

Zborištarska debilčugo, nije valjda da su te opet potjerali?

niš posebno,danas sam u SN sazno da su juniori koji ulaze u prvu ekipu  Barišić i Bašić vlaji ko i ja,pa da se malo prošegačim temom

prve pripreme juniora bašića, džonija, milića i barišića

Eskadrila bilih tića ‘sve damo samo da igramo’

Uvijek vedri, hajdučki raspoloženi - Petar Bašić, Ivan Jakov Džoni, Antonio Milić i Marko Barišić ispred Hotela Gloria Golf Resorts

Barišić, Milić, Bašić i Džoni, ako ćemo ih redati po ulogama u momčadi, desni bek, stoper, lijevi bek i napadač, bili su nerazdvojni na pripremama u Turskoj, držali su se skupa, hrabrili se međusobno, pa su zajednički istrčali i pred novinarski blok da ih pobliže predstavimo publici.

Priznaju da im nije bilo jednostavno trenirati sa starijima od sebe, nisu to juniorski ili kadetski treninzi, nego veliki skok naprijed. Čak im je i susret s novinarskim blokom načas zarumenio lica. Nisu navikli. Ali, brzo se led otopio, pa smo spoznali da o sebi imaju visoko mišljenje, uvjereni u svoju darovitost i buduću veličinu.

Naročito Milić i Džoni. Ima li Vučević pravo kad o tebi priča bajke i vjeruje u tvoju perspektivu? - pitali smo Antonija Milića.

- Naravno! Svi od mene mnogo očekuju, a ja znam da moram puno trenirat i radit.

Lijevi bek ili stoper, već je protiv bečke Austrije prošao prvo krštenje, a nada se da bi mogao i kao zadnji vezni konkurirati:

- Najčešće sam stoper ili zadnji vezni, nisam baš bek. Imam visoko mišljenje o sebi, zašto ne, moj životni cilj je postati nogometaš i igrati za klubove “petice”. Moja je želja da dođem do Arsenala, pa tko zna, ako se poslože stvari. Znam ja da je put dug, ali mogu izreći svoje želje. Počeo sam u GOŠK-u iz Kaštel Gomilice, živim u Kaštel Kambelovcu...

Ivan Jakov Džoni, sin je beka Vilsona, danas skauta u omladinskoj školi i to ne treba ni spominjati. I on sebe vidi daleko u karijeri:

- Otac mi je u najboljoj postavi Hajduka svih vremena, igrao je za Hajduk, Dinamo i Schalke i nadam se krenuti njegovim stopama – nema dileme u Ivana Jakova.

Postigao je 11 golova u kadetskoj ligi prošle jeseni, a sad skače u juniore. Privremeni doticaj sa seniorima ga je impresionirao:

- Dosta je veći fizički napor, igra se jače, brže, treba više razmišljati. Teže se nametnuti napadaču koji kao ja želi trpati i trpati golove. Skoro sam se ozlijedio na prvom treningu, bilo je sklizavo i cijelom sam težinom pao na zglob, na gležanj, ali srećom nije ništa strašno, prošlo je brzo.

Zove li otac Vilson, informira li se kako teku pripreme:

- Naravno da sve prati, otac je zadovoljan što sam na prvim pripremama. Ali ga koji put i nervira, nije zabranjeno reći, neće se Vili ljutiti.

- Uvijek mi govori što je loše, a ne što je dobro, ispravlja me, spominje mi taktičke mane, traži da uvijek budem bolji. I otac i privatni savjetnik i menadžer kad zatreba.

Hoće li biti za njega prilike u 12 kola proljeća?

- Sve ovisi kakvi će se napadači pokazati, malo je utakmica, a možda me trener Vučević koji put i pozove, ne gubim nadu.

Na desnom beku možda bi najlakše do šanse mogao Marko Barišić, jer Hajduk nema pravog desnog beka, Oremuš (ili Maloča) to igraju silom prilika, a M. Buljat se tek oporavlja. Marko Barišić desno, Josip Barišić lijevo.

Barišić s desnog beka je iz Dabra pokraj Peručkog jezera, a menadžer mu je ništa manje nego Miki Rapaić.

- Zapazio me na turniru Sveti Duje lanjskog proljeća i predložio da mi on bude zastupnik, da mi pomogne u karijeri. Prihvatio sam – kaže Marko.

Neće Miki uludo izabrati, znači da nešto prepoznaje.

- U Hajduk sam došao preko Dalmatinca i vranjičkog Omladinca i zahvaljujem Franku Bogdanu za napredak u karijeri. Preda mnom je velika odgovornost i ja se moram s tim nositi. Na dresu mu je broj 3, a desni je bek, međutim trica mu je sretan broj:

- Rođen treći trećeg devedesettreće. Moram i na dresu imati broj 3! Odlika mu je brzina, više voli ići naprijed, onako kako Darijo Srna gazi...

Zato je na lijevoj strani Petar Bašić, bek koji je više – defenzivac. Bolji je, kaže, u obrani nego u napadu. Bravo, taj nam fali, najlakše je otići naprijed, a iza neka zatvaraju vrata zbog propuha.

Šalimo se, ali rijetkost je naći nekog koji kaže ja sam defenzivac, kraj mene se nitko neće naigrati. Bašić je još jedno dijete Sinjske, Cetinske krajine, iz Otoka, prve korake radio je u OSK-u i prva mu je misao, kad su već novinari kod njega, da ne zaboravi onoga kojem najviše duguje.

- Matija Matijašević, njega molim vas spomenite, njemu pripadaju sve zasluge za moj razvoj, on me četiri godine vodio u OSK-u. Na jednoj od selekcija Dalmacije prihvatio sam poziv Hajduka. Već sam igrao i sa starijima od sebe, dobio poziv za “do 19” reprezentaciju gdje smo bili juniorski stoper Mić i ja.

Jedini je bez ugovora na pripremama, pa da ga netko ne ukrade?!

- Ponuđen mi je bio stipendijski ugovor, nešto se nismo našli, sad me očekuje razgovor kod gospodina sportskog direktora Kalinića i vjerujem da će sve to biti u redu.

Kako ne bi bilo kad Bašić ne sanja o Drogbi i Arsenalu, nego ima skromnu želju, logičan prvi korak:

- Istrčati na Poljudu u dresu Hajduka prva mi je misao, neka se to obistini i o svemu drugome možemo nakon toga. Hoću li do prilike ovog proljeća? Teško mi je reći, jer svima nama je ovo veliki skok, velika je razlika. Pričali smo puno međusobno i začudili se kako je sve to čvršće nego što smo mislili. Ali, spremni smo, ovo je bilo veliko iskustvo za nas – kaže nam za kraj razgovora mladi Bašić.

slaven alfirević, cropix

Dica krenila

http://www.youtube.com/watch?v=p0VHecQ7aaM&NR=1

Čudno gledat Tomića bez nekog većeg kiksa, a Schuster je slabo pratija Šerića čim nije stavija Kvarešmu u prvih 11 Nego, kako su uspili nabavit Emenikea za siću od 100 iljada eura, kad ćemo mi nekog takvog nać

    ma jel to bivši hajdukovci šerić i v tomić igraju za Kardemir Karabük