zapamtio! i uvazio!
hvala na lekciji!

Osamdesete: Velika generacija koja je mogla i više

 Već smo u osmoj dekadi Hajdukova života. "Osamdesete se bile godine...", pjeva Daleka obala. Početkom 80-ih prve koncerte održavaju Fon Biskich i Narodno blago u "fronti" Gripe, splitska mladost okuplja se na Rivi, gradske svirke se održavaju po mjesnim zajednicama, uz Titove biste i proleterske parole, gorivo se kupuje na bonove, par-nepar, nestašica je banana i kave...

Nogometne osamdesete u Splitu započinju mitskim utakmicama protiv njemačkog HSV-a i tragičnim ispadanjem iz natjecanja te prekinutom utakmicom Hajduk – Crvena zvezda na vijest o Titovoj smrti. Također, te 1980. Torcida napokon izlazi iz "ilegale" i započinje s organiziranim navijanjem na stadionu.

"Zlatne" sedamdesete su iza nas, generacija koja je protutnjala jugoslavenskim nogometom do danas će ostati nedosegnuta, iako ostaje veliki žal što se u Europi nije otišlo dalje, možda i do trofeja. A prilika je bilo. Možda i najveća upravo protiv Nijemaca u Splitu. U svakom slučaju, Hajduk će tih Ugodina ponijeti titulu "prvaka svita u prijateljskim utakmicama". Split će poraženi napuštati i europski velikani poput Real Madrida, Lazija, Stuttgarta, Aston Ville, Arsenala te triput Ajaxa koji je tih godina bio neprikosnoven u Europi. Vjerojatno je najviše odjeknula pobjeda nad Manchester Unitedom od 6:0 ostvarena početkom ove dekade. Bio je to najteži poraz ovog kluba u povijesti, makar i u prijateljskoj utakmici.

Nova generacija na pomolu

U sezoni 1980./81. pod vodstvom novog trenera Ante Biće Mladinića Hajduk igra dopadljivo, niže pobjedu za pobjedom, ali na koncu ostaje kratak za samo dva boda iza Crvene zvezde, a bod ispred Radničkog iz Niša. Mora se zadovoljiti titulom viceprvaka. Na kraju te sezone nastupila je smjena generacija. Klub napuštaju preostali igrači iz "zlatne generacije". Tako u dresu "bijelih" više nema Mužinića, Jovanića, Đorđevića i Šurjaka, a u momčadi glavnu riječ vode braća Zlatko i Zoran Vujović, Zoran Vulić, Ivan Gudelj i ostali mladići.

U ljeto 1981. Hajduk kupuje prvu zvijezdu prijelaznog roka – Blaža Sliškovića iz mostarskog Veleža, koji ubrzo osvaja srca navijača "bijelih" i postaje jedan od najvećih ljubimaca splitske publike. Legendarni Baka ostat će u Splitu pet godina i biti jedan od ključnih igrača u većini europskih pohoda tog desetljeća.

Te sezone u prvenstvu Hajduk igra promjenjivo, ali europska jesen obećava.

U Kupu UEFA-e "padaju" Stuttgart i Beveren, ali u osmini finala je prejaka Valencia. Nakon poraza u prvoj utakmici od 1:5, u splitskom uzvratu na krilima Gudelja i Primorca gotovo nadoknađuje zaostatak, ali ipak ostaje za gol prekratak – 4:1. Iz tog nogometnog prvenstva datira i rekord novog stadiona u Poljudu. Naime, za derbi Hajduk – Dinamo u veljači 1982. prodano je 52.000 ulaznica. Zagrepčani pobjeđuju na Poljudu sa 2:1 i kreću u nezaustavljiv juriš koji će rezultirati Dinamovim osvajanjem naslova prvaka nakon pune 24 godine šampionskog posta. Hajduk sezonu završava na trećem mjestu, pet bodova iza Dinama.

U novo prvenstvo Splićani kreću s novim trenerom. Antu Mladinića zamijenio je Pero Nadoveza. "Bijelima" ide dobro, međutim, nižu veliki broj remija. Iste jeseni ponovno izlaze na UEFA-pozornicu i opet ih prati zla europska kob. I to ponovno Francuzi. U prvoj utakmici na Poljudu Hajduk potpuno nadigrava Bordeauxa sa 4:1 i čini se da je uzvrat tek puka formalnost. Međutim, Francuzi ne misle tako. Pobjeđuju sa 4:0 i izbacuju "bijele" nanoseći im još veće europske traume. Kao da se ponovio St. Etienne. Na proljeće Hajduk igra bolje, poletnije, efikasnije, ali na kraju ipak ostaje kratkih rukava. Prvak je te godine Partizan sa dva boda više od Hajduka i Dinama.

Europsko finale izmaklo – za dlaku

Nova nogometna 1983./84. započela je s velikim nadama. Hajduk se bori na tri kolosijeka – u prvenstvu, državnom kupu i Kupu UEFA. I solidno stoji na sve tri strane. Pa krenimo redom.

Započinje jedna od najuspješnijih Hajdukovih europskih priča. U Europi Hajduk djeluje moćno, razigrano, ali ima i dosta sreće. U prvom kolu eliminirana je rumunjska Universitatea nakon izvođenja jedanaesteraca, a u idućem kolu mađarski Honved. U osmini finala čekao ga je – Radnički iz Niša! U obje utakmice "bijeli" su bolji sa 2:0 i odlaze u četvrtfinale, a tamo ih čeka – Sparta iz Praga. Nekadašnji nogometni učitelji. Iz Praga se "majstor s mora" vraća s porazom od 0:1. U uzvratu na krcatom Poljudu – drama! Golom Gudelja Hajduk je izborio produžetke, a u 119. minuti Blaž Slišković postiže sjajan pogodak iskosa iz slobodnjaka vrijedan polufinala. U polufinalu Kupa UEFA u travnju 1984. Hajduk igra protiv starog znanca Tottenhama – u Splitu pobjeda 2:1 golovima Gudelja i Pešića, a u Londonu poraz 0:1. Zbog gola u gostima dalje ide – Tottenham. Tako su splitski "bijeli" još jednom zaustavljeni na samo korak od raja, i to zbog samo jednog pogotka. Osim eliminacije iz europskog natjecanja sraz s Tottenhamom upamćen je po zaklanom pijevcu. Netko od navijača u poluvremenu utakmice je zaklao pijevca na travnjaku što delegat utakmice nije propustio prijaviti Disciplinskoj komisiji UEFA-e. Iz UEFA-e je zbog "barbarskog čina" kasnije stigla rigorozna kazna.

 

Napokon trofej – sedmi Kup

Paralelno s europskim uspjesima Hajduk i na domaćoj sceni izvrsno kotira – jesenski je prvak, a u kupu ruši sve pred sobom. U četvrtfinalu je pobijeđeno Sarajevo na Koševu, a u polufinalu sisački Metalac. U finalu Kupa protivnik je Crvena zvezda. Prva utakmica u Splitu završena je rezultatom 2:1 za "bijele", a nezaboravan trenutak bio je pogodak Bake Sliškovića golmanu Ivkoviću – izravno iz kornera. Zoran Vulić postiže drugi gol iz penala. U uzvratu Splićani sigurno čuvaju rezultat i s 0:0 na Marakani Hajduk osvaja Kup maršala Tita i tako nakon pet godina donosi jedan trofej u Split. Grad je ponovno na nogama i velika fešta ne izostaje ni ovoga puta. Splićani priređuju veliki doček svojim herojima po povratku iz Beograda.

A evo i momčadi koja je osvojila Kup Jugoslavije 1984. godine: Simović, Miljuš, Cukrov, Gudelj, Vulić, Čelić, Zl. Vujović, Slišković, Pešić, Prekazi, Šušnjara, Pudar, J. Čop, Rožić, Jerolimov, Šalov, Zo. Vujović, D. Čop i Adamović. Trener je bio Pero Nadoveza.

U prvenstvu bijeli posustaju u zadnjim kolima te na koncu zauzimaju tek peto mjesto na tablici s pet bodova manje od prvaka Crvene zvezde.

Ponovno "mućke" na Terazijama

U novu sezonu Hajduka je poveo Ante Mladinić, no ubrzo ga zamjenjuje Stanko Poklepović. U prvoj momčadi pojavljuju se mlade snage – Asanović, Španjić, Andrijašević, a iz zagrebačkog Dinama stigao je Stjepan Deverić Štef. U tom prvenstvu pamti se pobjeda nad Crvenom zvezdom u Beogradu (3:1) na kojoj su briljirali Zlatko Vujović i Štef Deverić. U proljetnom dijelu sezone "bijeli" su u igri za novi naslov. Mrtva trka Sarajeva i Hajduka. Međutim, u posljednjim kolima započinju sudački previdi i loše procjene, sve na štetu Splićana, a u korist Sarajlija. "Bijelima" krojači nogometne sudbine na Terazijama ne dopuštaju da stignu do vrha. Na kraju, Sarajevo postaje novi prvak države te 1985. sa četiri boda ispred Hajduka. Još jedna velika propuštena prigoda za naslov jedne odlične generacije. Hajduku slabu utjehu predstavlja činjenica što te sezone imaju najboljeg strijelca prvenstva Zlatka Vujovića sa 25 postignutih zgoditaka.

Torcida sredinom 80-ih djeluje sve organiziranije, a na stadionima diljem bivše države stvaraju nezaboravnu atmosferu svojim bučnim navijanjem. Jedan od tada viđenijih torcidaša opisuje to vrijeme ovim riječima: "A onda dolazi 1985. - to je jako bitna godina. Te je godine u Splitu puka đir navijača. Torcida je postala nešto jako bitno, čak bitnije od Hajduka. Naši grafiti su preplavili grad - Torcida je postala pravi đir".

Novi europski peh – oproštaj na penale

U sezoni 1985./86. Hajduku ne ide dobro u domaćim natjecanjima, ali zato u Europi briljira, sa Špacom Poklepovićem na klupi. U Kupu UEFA najprije "pada" francuski Metz (5:1, 2:2) kojeg gotovo sam izbacuje Zlatko Vujović. Slijedi talijanski Torino kojeg "bijeli" eliminiraju sa 1:1 u Torinu i 3:1 u Splitu uz sjajne partije Bake Sliškovića. Na idućoj prepreci svladan je Dnjepr, a u četvrtfinalu protivnik je belgijski Waregem. Prva utakmica u Splitu završava 1:0 (strijelac Zlatko Vujović). Prije uzvrata u Belgiji smijenjen je Stanko Poklepović, a za trenera postavljen Sergije Krešić. Nažalost, u uzvratnoj utakmici četvrtfinala Hajduk je poražen jedanaestercima koje su promašili Slišković i Miljuš i tako se oprašta od Europe. Još jedna velika prilika je prokockana.

U momčadi u ovoj sezoni debitiraju Ante Miše i Igor Štimac, a sezonu klub završava na solidnom četrvtom mjestu.

Veličanstveni Rambo donosi Kup

Tog vrućeg ljeta 1986. godine iz Hajduka u inozemstvo odlaze stožerni igrači Zlatko Vujović (u Bordeaux) i Blaž Baka Slišković (u Olympique Marseille), a stiže pojačanje iz Rijeke Nenad Gračan. Na utakmici sa Crvenom zvezdom pozlilo je Ivanu Gudelju, dijagnoza – hepatitis B. Nikada više nije zaigrao za "bijele". Istog ljeta, pred utakmicu Hajduk – Dinamo, u Splitu je osnovana navijačka skupina Dinama – Bad Blue Boys. Na prijedlog nekolicine torcidaša. Tako kaže legenda.

Dok Hajduku u prvenstvu ne ide najbolje, u Kupu maršala Tita uspješno preskače prepreke. Na mjesto trenera stigao je Josip Skoblar. U četvrtfinalu bolji su od Osijeka. U dramatičnom polufinalu, nakon poraza u prvom susretu protiv Crvene zvezde u Splitu od 1:2 "bijeli" uzvraćaju pobjedom na Marakani sa 1:0 golom Aljoše Asanovića, da bi obranama jedanaesteraca Zorana Varvodića ušli u finale Kupa, gdje ih čeka hrvatski obračun s Rijekom. Veliko finale igrano je 9. svibnja 1987. na stadionu JNA. Rezultat je nakon 90 minuta bio 1:1. Strijelci su bili Asanović za Hajduk i Radmanović za Rijeku. Skoblar pred kraj produžetaka na vrata uvodi Varvodića, a onda – penali! U ruletu s bijele točke golman Hajduka Zoran Varvodić zvani Rambo "skida" tri penala i odvodi Hajduka do novog trofeja, osmog po redu Kupa. Veliko slavlje je do jutra trajalo na Rivi, a navijačima, koji su specijalnim vlakovima putovali u Beograd, priređen je veličanstven doček na splitskom kolodvoru.

Momčad Hajduka, koja je donijela trofej pobjednika Kupa 1987. godine, izgledala je ovako: Pralija (Varvodić), Jarni, Dražić, Andrijašević, Setinov, Tipurić, Deverić, Čelić, Bursać, Asanović i Bućan (Adamović). Trener "bijelih" bio je Josip Skoblar.

"Slučaj suzavac" – izgon iz Europe

U jesen 1987. Hajduk ponovno izlazi na europsku scenu Kupa pobjednika kupova. I tada se dogodio poznati "slučaj suzavac" na utakmici s francuskim Olympique Marseilleom na Poljudu. Pri rezultatu 2:0 za "bijele" eksplodirao je suzavac, panika je zavladala na stadionu, a utakmica je na pola sata prekinuta. Veća tragedija je, srećom, izbjegnuta. Uslijedila je oštra kazna UEFA-e. Hajduk je kažnjen sa dvije godine zabrane igranja u eurokupovima, i to kad neko europsko natjecanje izbori kroz domaća natjecanja. Bio je to veliki udarac za "bijele".

S mladošću u nove pobjede

Počinje teško razdoblje za Hajduk. U toj sezoni klub se ponovno se za goli opstanak u ligi, te na koncu završava na 13. mjestu ljestvice. Unatoč svemu, polako stasa mlada Hajdukova momčad koja će svoj zenit dosegnuti u prvoj polovici 90-ih godina. U ekipi se pojavljuju dojučerašnji juniori Alen Bokšić, Robert Jarni, Joško Jeličić, Goran Vučević, Slaven Bilić, koji će biti udarni Hajdukovi igrači na prijelazu desetljeća.

Dvije sezone zaredom Hajduk je na trećem mjestu prvenstvene ljestvice čime odrađuje dvogodišnju zabranu igranja u Europi. Bliži se kraj osamdesetih, ekonomska kriza je sve izraženija, a paralelno s njom i društveno-politička. Demokratske promjene se naziru. Miris rata je već u zraku. Jugo-liga broji svoja posljednja izdanja, dok Hajduk polako gradi mladu momčad sposobnu za velike stvari.

Klub sa Žužulima nema zaleđe? U kojoj ti državi živiš? Da im nije bilo Žužula i dalje bi bili na granici 3. lige i to je jedina prava istina. Ovo kako ih ti predstavljaš pari da su neka siročad, a ne klub koji je kupija 2/3 kadra i trenera.

Karata za nedjelju više nema.

Možeš i ti komotno promijenit adresu.

Hajduk (juniori) - Primorac Stobreč (seniori) 5:0
Strijelci za Hajduk: Jelavić, Pešić, Džoni, Bukal, Travančić

A i imaju izvaredno suđenje. Zato i glasaju za Vlatka.

Da ne zaboravim, sretan rođendan, želim vam još 100 godina i više