Hajdučka legenda: Tragična priča Nikole Gazdića, prvog ljubimca navijača
Hajdučka priča Nikole Gazdića, zvanog
Janjčić, jedna je od najtužnijih u povijesti kluba radi prerane smrti
prvotimca "bijelih". Gazdić je preminuo 1921. godine od tuberkuloze, a u
starim tekstovima ga se spominje kao prvog ljubimca navijača, koji je
od 1913. godine do smrti zabio 106 golova za Hajduk.
Hajdučka legenda, knjiga Miljenka Smoje, navodi kako je Gazdić 1919. godine postigao stoti gol za "bijele", a L. Kaliterna i Rigi odigrali su svoju stotu utakmicu. No, istog je ljeta počela i Gazdićeva drama...
Smoje priča o tome kako je Hajduk otputovao u Zagreb preko Metkovića i
Sarajeva, te je momčad, umorna od puta, izgubila od Građanskog 2:0.
Bila je to nervozna utakmica u kojoj je hajdukovac Tagliaferro,
nakon što je grubo oboren, udario protivničkog igrača, radi čega je
isključen. Nakon što istom mjerom nije kažnjen i igrač Građanskog,
"bijeli" su demonstrativno napustili teren.
Potom je Hajduk s Concordijom odigrao 1:1, da bi na koncu doživio
debakl od HAŠK-a, koji ga je porazio sa 4:0. Vijesti o porazu proširile
su se Splitom i razbjesnile navijače. Nastala je priča o nezalaganju
igrača, pa čak i da je Gazdić sabotirao.
"Neiskusna uprava nasjedne glasinama i bez oklijevanja isključi
Gazdića, koji od stida bježi u Beograd", piše u Hajdučkoj legendi.
I tako je najbolji igrač "bijelih", kojega se nekad na rukama nosilo s terena bez ikakve krivice pobjegao daleko od Splita.
Dvije godine kasnije Hajduk je dogovorio revanš s Građanskim.
Zagrepčani su bili snažna momčad u velikoj formi, koja je pobjeđivala
brojne europske klubove.
"Nesretni Gazdić iz Beograda piše pismo u kojemu moli upravu i
zaklinje igrače da mu dopuste odigrati za Hajduk bar ovu posljednju
utakmicu. Da biste shvatili tu njegovu bezgraničnu ljubav prema klubu, u
povjerenju ću vam prišapnuti da je strašna bolest već počela razarati
njegova pluća. On je to znao i skrivao. Javili su mu: 'Vrati se
Janjčiću', kako su ga od milja zvali“, zapisao je Smoje detalje oko
Gazdićeva povratka u sastav 1921. godine.
Utakmica je izazvala neviđenu pozornost i privukla rekordnih 5.000 gledatelja na stadion. Poveli su gosti u 15. minuti preko Graneca i činilo se da će s lakoćom pobijediti.
Ali, onda je na scenu stupio Gazdić. Prolazio je s lakoćom pored
svojih čuvara, koji su ga na sve načine pokušavali zaustaviti, ali mu
tog dana ništa nisu mogli. Te je nedjelje Gazdić briljirao, a njegov
izjednačujući gol opisuje se kao pravo remek-djelo. Izbacio je iz igre
driblinzima čak četvoricu protivničkih igrača, izišao sam pred vratara Vrđuku, fintirao snažan udarac, da bi, nakon što je vratar pao, samo preskočio loptu, koja je pored ležećeg vratara ušetala u mrežu.
Bio je to rijetko viđen gol, nakon kojega je Hajduk predvođen
Gazdićem nastavio napadati. Poslije novog prodora srušen je Gazdić u
šesnaestercu, nakon čega je sudac pokazao na bijelu točku. Jeadanesterac
je realizirao Mantler i Hajduk je poveo sa 2:1. Tim rezultatom je i završena utakmica.
Kad je sudac odsvirao kraj, Gazdić je plakao od sreće, a navijači su
ga na rukama odnijeli u svlačionicu. I dok su još svi slavili, njemu je
pozlilo. Tuberkuloza je već bila uzela maha i Gazdić je od posljedica
teške bolesti nakon nekog vremena preminuo.
Hajduk je u finišu te godine nastupao sa crnim florom, u spomen na
nezaboravnog Janjčića, kojega se pamti kao prvog velikog ljubimca
navijača.
mislim da se ovom prigodom treba i njega sjetit