recesija je!

i uvijek se ovakva slavlja spominju,nakon 16 godina prvaci,pa Varazdin cijeli u bijelom,pa Liga prvaka,dvostruka kruna i uvijek neko ludilo,vrijeme je da pocnemo titule slavit,pobjede nad europskim klubovima,a ne rodendane!

Teorija, naravno, bez prakse ništa ne znači. Znao je to i Ivić kojega je, sukladno stipendiji, po povratku pod Marjan čekalo trenersko mjesto u RNK Splitu ili posao u – škveru. Ili – ili. Ili jesi ili nisi...

- Barba Luka Kaliterna je Splita iz zonske lige uveo u drugu ligu i reka mi da je njemu dosta i da ja nastavim dalje. Pod mojim vodstvom Split je bio peti u drugoj ligi i svi su to slavili kao veliki uspjeh. I uprava i igrači i navijači bili su zadovoljni, ma svi osim mene. Bio sam i ja svjestan dobroga rezultata, ali sam još više bio svjestan da da je moj rad bilo najobičnije kopiranje onoga što sam naučio školi. Nije tu bilo nadgradnje, to je bio štreberski, a ne pravi trenerski posao.

A onda...

- A onda je Hajduk raspisao natječaj za trenere u omladinskom pogonu jer je Biće Mladinić otišao raditi s reprezentacijom. E, što se čudite, natječaj je bio raspisan. Javio sam se te dobio posao trenera juniorske momčadi.



- Pet sam godina bio trener Hajdukovih juniora, a sa šjor Titom Kiriginom sam za to vrijeme razgovarao samo tri puta. Prvi put se to dogodilo u trećoj godini moga rada kad je tadašnji trener seniora Slavko Luštica pozvao Mićuna Jovanića da zaigra za prvu ekipu, pa kad je ovaj bio najbolji igrač na terenu svi su shvatili da se u omladinskoj školi nešto događa. Pa je onda sljedeću nedjelju bio pozvan Ivica Šurjak, pa nakon njega Dražen Mužinić, pa kako je koji dolazio, tako više ne bi odlazio, a u klubu su shvatili da je to put kojim Hajduk treba ići. Dakle, stvaranje, a ne kupovanje igrača.


Naslijedio sam dobru Bićinu selekciju, a iz nižih uzrasta su mi dolazila djeca koju su trenirali Vojo Kačić i Mili Buterer tako da nitko nema pravo reći kako sam ja jedini zaslužan za uspjeh. A stvarno smo bili uspješni. U tih pet godina moji su juniori osvojili tri prvenstva i dva kupa. A sve to u praktički nemogućim, sirotinjskim uvjetima. Vježbali smo u dvoru, kad bi to netko vidio mogao se samo smijati. No, meni nije bilo do smijeha, nego do rada. Morao sam se samo prilagoditi. I onda sam počeo izučavati barba Lukin rad u Hajdukovim počecima te sam razvio metodologiju tehnike automatizma. Dakle, sve sam bazirao na ponavljanju jer bez ponavljanja nema ni učenja. Plod takvog rada su i rezultati. Prvo s juniorima, a kasnije i sa seniorima.

Meni se čini da se preseljenjem na Poljud Hajduk nije snašao. Dok je bio sirotinja bio je bogat, a kad je postao bogat, preko noći je osiromašio.

- Ajmo dalje. Nakon osvojenog kupa mi je opet prišao Kirigin i pita me: 'A šta sad?'. 'A, ništa', ja ću njemu. 'Sve ostaje isto. Ako može, ja bi bio pomoćnik prvome treneru i da me klub pošalje na specijalizaciju u Arsenala'. 'Može, ionako smo za iduću sezonu sve dogovorili s Brankom Zebecom, kad se vratiš iz Engleske bit ćeš mu asistent', odgovorio mi je.

Je, ali ne ovakva kao danas. Evo, čitam da su sad za pripreme u Turskoj potrošili 85.000 eura. A bili su tamo već, koliko, barem pet, šest puta. Pa, znate li vi koji je to novac?! Umjesto da svake godine idu na skupe zimske pripreme taj su novac mogli uložiti u infrastrukturu za omladinsku školu, čudo su mogli napraviti. Mi smo se u dvoru pripremali i cijelu smo Europu dovodili u taj naš dvor, bili smo sirotinja s najvećim bogatstvom što postoji, a to je znanje. Pa, moje su treninge špijunirali i najveći svjetski treneri. Nisu imali obraza sami doći, pa su slali svakakve ljude da gledaju i prenose im što radim. A mogli su slobodno doći do mene i sve bih im rekao. Neka slušaju i uče. To je moja poruka i današnjim trenerima, slušajte i učite, obrazujte se, pa ja sam pet godina krvavo radio u s juniorima prije nego što sam dobio priliku voditi prvu momčad. Naša je zemlja čudo, mi i Katalonci imamo najtalentiranije sportaše na svijetu, ali ako te mlade ljude ne bude imao tko učiti, oni će propasti. Kao što su već mnogi propali.

- Nikad nisam bio strog trener. Iako sam znao i ošamariti igrača. E, što se čudite, znam da je danas vrijeme u kojem igrači šamaraju trenere, ali tada je bilo drugačije. Uostalom, pitajte Mužinića ako ne vjerujete. Jednom je, čini mi se da je to bilo na 'Kvarnerskoj rivijeri', pet minuta prije kraja utakmice napravio glupost i dobio crveni karton. Poslije mi je u svlačionici počeo nešto odgovarati, a ja njemu šamar da se okrenuo oko sebe. I onda se mali Vušković, a otac mu je bio čunka u klubu, pobuni i kaže: 'A šta je, oli ćete nas sad poć i tuć?!', a ja i njemu šamar, samo što se ovaj dva puta okrenuo oko sebe. Nakon svega me ispred stadiona čekao Mužinićev otac koji je isto bio na utakmici i vidio što mu je sin učinio. I pita me on: 'Šjor Ivane, jeste li stvarno opalili šamar mom sinu?'. A ja mu kažem 'jesam' i sve čekam kad će me sastaviti sa zemljom. A on će meni: 'I neka ste, samo, tribali ste mu jedan šamar odvalit i po drugom obrazu'. Eto, takva su to vremena bila. Ti momci su bili odgojeni u svojim obiteljima, a to je odgoj koji se ničim ne može nadomjestiti.

FIFA i UEFA nanose mladima štetu

- FIFA i UEFA rade veliku grešku što dopuštaju mladim igračima da praktički bez odštete mijenjaju klubove. Dok sam bio šef omladinske škole u Standardu iz Liegea pet najboljih momaka su nam oteli Francuzi. I, znate što se dogodilo? Niti jedan od njih nije postao igrač, svi su se 'izgubili'. A od onih što su ostali kod mene trojica su sada belgijski reprezentativci. Onoj petorici prekinut je kontinuitet rada te, premda su bili najtalentiraniji, nisu uspjeli, dok su ostali, samo zahvaljujući radu, napravili karijeru. Ma, mene i danas iz Belgije zovu, pitaju za zdravlje i čestitaju mi blagdane i rođendan.

Moram izdvojiti Branu Oblaka

- Najbolji igrač Hajduka kojega sam trenirao? Kojega sam najviše volio? Uf, teško je reći. Svi su oni davali maksimum. Ipak, jednoga moram izdvojiti, on nam je donio dimenziju više i omogućio da izgradimo prepoznatljivi stil igre. A to je Brane Oblak. Doveli smo ga iz Ljubljane da igra nešto što nikad nije igrao. U Olimpiji je bio lijevo krilo, a Boškov i Miljanić su ga u reprezentaciji koristili kao veznog igrača. A kod mene je bio klasični centar s potpunom slobodom igre. Odvlačio je pozornost protivničkih obrambenih igrača i omogućavao nam da nakon akcije Jerković – Šurjak – Žungul zabijemo gol s prve stative. Dok bi suparnici shvatili što se događa mi smo već osvojili prvenstvo. E, ta prva stativa je bila naše najjače oružje. A do savršenstva smo je doveli upornim ponavljanjem na treninzima, bio je to čisti automatizam, a protiv automatizma nema obrane. Gotov si, prije ili kasnije. A meni je automatizam u Hajduku, što s juniorima, što sa seniorima, donio 12 titula, šest prvenstava i šest kupova.

What did you say the atmosphere in the gallery?

"It's impossible to describe. I think that even the players, especially the young, such a match is huge motivation. It is certainly the dream of most football players to play every game before a sold-out stadium. That would be racing ahead in their work and should do everything possible to meet them once. And of course the icing on the cake was when the players went to thank our fans and the entire stadium applauded them. I had chills down my back and nearly to tears, because although it upon themselves to not give to know, and things like that get me a lot. I must admit that I was proud of the guys. On the other hand, it was still only a preparation. However, we played against the famous club, which also plays European cups, guys vyhecovali and their motivation was probably greater today than at Hajduk players who might think that somehow everything goes by itself.''

da šjor Ivan
citas ga danas, i zvuci kao da je ispred ovog vremena, a kako je to bilo prije 30-40 godina..
zasto govorim da je hajduk najobicnija igracka u rukama vodecih ljudi..
zato cim se spomene ivica, spomene se hotel park..ma j*** mi se za hotele
mi imamo ljude koji znaju, koji hoce i koji mogu..samo..ma cemu pricat..
vlasnik sa svojim novcem, koji ne zeli zaradit u hajduku, jer to u nogometu nitko ne uspijeva..
ivica za generalnog managera, koji ce sam odabrat ljude..
primorca za sefa skautske sluzbe..
jel to mora bit utopija??

Moja želja je Hajduk koji će u svojoj momčadi imati 80% igrača iz omladinske škole koji će biti vođeni pojačanjima koja to uistinu jesu, koja bi konkretno za ovaj prijelazni rok bili Križanac, Bilić i Bartulović.
Želim klub koji ima viziju, koji ima jasno predstavljen cilj i za koji će se znati budućnost, ne želim svake godine u 11 mjesec razmišljati kako je već prvenstvo gotovo i kako bi sada bilo najpametnije formirati mlade igrače budući da nemamo šansi za titulu.
Želim Hajduk koji će biti klub poznat u Europi ne samo na staroj slavi, nego na temelju igranja Europskog natjecanja svake godine.
Želim Hajduk koji će poput Barcelone i Ajaxa svake godine izbaciti par talenata,ne želim da ti igrači odu iz Hajduka na prvu ponudu nego kada se afirmiraju i Hajduku pomognu da osvoji što više trofeja.

Koliko se moje mišljenje razlikuje od vašeg? Niti malo, dapače, želimo isto.
Čemu onda rasprava?

Moja poanta je da Palenta, a i ti Maroko trebate otvoriti oči, shvatiti da svijet nije idealan i da se protiv toga ne može.
Usporedite malo Hajduk prije i poslije Hrvatske. Ma ne samo Hajduk, nego i društvo općenito.
Svijet, tako i Hrvatsku, vodi politika i kapitalizam, koliko god vama to nije jasno. Mi smo demokratska država samo na papiru.
Pa usporedite bilo kojeg prijašnjeg predsjednika Hajduka s ovima od osnutka države. Nadan Vidošević, kao prvi predsjednik Hajduka otkad je RH je pokrao sve što je mogao, a njegovim stopama su nastavili i slijedeći...
Tito Kirigin je mrtav, ali ne mislim konkretno na osobu nego pojam čovjeka koji bi sve napravio za klub, koji nema vlastitih interesa... Takve osobe više ne postoje, jer društvo tako diktira... Ukradi di možeš i kradi koliko god dugo možeš.
S druge strane je Dinamo najočitiji primjer koji potvrđuje ono što pišem. Mislite da bi Dinamo bio tu di je da nije imao Franju iza sebe, da nema sada jednog Mamića koji je apsolutni vladar hrvatskog nogometa i ikona kojoj nitko ništa ne može...
Pa di je sad onaj novinar, "mućko đubre"? Ima osnove podnijeti tužbu koja Mamića izbaca vječno iz hrvatskog nogometa i moguće šalje u zatvor, ali on tu tužbu neće podnijeti. Je li mu Mamić isplatio par stotina tisuća eura za šutnju, ili zaprijetio smrću, ne znam, ali siguran sam da je nešto od toga napravio.
Realno, Dinamo je trenutno bolja momčad od nas i to treba priznati, ali to je rezultat dugogodišnjeg "rada"...
Želite li vi također da Hajduk bude jaka momčad, ali jaka zbog podrške politike i mafije? Ja ne.
Želim reći da niste svjesni tko zapravo upravlja nogometom u Hrvatskoj...
Iza svakog transfera stoji menadžer i član Uprave koji oboje imaju svoj osobni interes. Isto tako iza svakog propalog transfera stoji priča koja nije prezentirana javnosti... Križanac bi sada bio u Hajduku da netko osobno nije imao interesa minirati taj transfer, bilo iz političkih bilo iz nogometnih razloga.
Dinamo bi bez Mamića bio prosječni balkanski klub, kao što je Hajduk i to je realnost.
Zbog toga mi smeta i zbog toga reagiram na Palentine upise tipa "ajmo se svi organizirat...". Koliko ti Palenta imaš godina? Čini mi se da još nisi osjetio kakav je život zapravo.
Šta se tiče momčadi, nogometaši su postali profesionalci i tako se ponašaju. Barba Frane je jednom rekao: "Prije su bogati gledali siromašne kako igraju, sada siromašni gledaju bogate kako igraju nogomet". Time je savršeno opisao stanje u nogometu općenito... Rijetka je igra zbog ljubavi, igra se većinom zbog novca. Pa svaka naša mala zvjezdica se odmah umisli na prvi interes bilo kojeg većeg kluba koji može ponuditi više od Hajduka, Strinić je igrao dobro dok nije shvatio da će uskoro otić i da mu se jebe za Hajduka... Tužno, ali realno stanje koje se događa kod većine igrača...
...i nema driblaj i nema dodaj, već samo ima dobro se prodaj. Zbogom davni ideali...

Država nam je u kurcu, nogomet nam je u kurcu, shvatite to.
Razmišljati o Rosini i Kranjčaru, razmišljati o demokratskom puču i traženju prava, razmišljati o klubu koji idealno funkcionira s upravom bez osobnih interesa je po meni, da oprostite, debilno i utopistički.

Iza svakog transfera stoji menadžer i član Uprave koji oboje imaju svoj osobni interes. Isto tako iza svakog propalog transfera stoji priča koja nije prezentirana javnosti... Križanac bi sada bio u Hajduku da netko osobno nije imao interesa minirati taj transfer, bilo iz političkih bilo iz nogometnih razloga.

........a što je najbolje i zna se tko je minirao, i zašto....otišao bi Jurica na klupu a RS bi izgubio puno novaca koje je uložio u  ovaj poluproizvod..

a ni kvaalitetan golman neće braniti za Hajduk dok se Suba ne proda...a kako brani...još će dugo biti u Hajduku.

Dobar post Vinko,virujen da palenta,Maroko mislidu isto,ne triba se sad dilit ni mi ni vi,ponekad je lipo sanjat i želit "utopijskog"
Hajduka.Ja san recimo sinoć doživija jednu utopiju kad je jedna plavojka prošla isprid mene u Marmontovoj,izmirija je dok me žena ne vidi,i nešto joj lipo zaželija šta bi svi mi na forumu.E,to je utopija