Alo, molim te, donesi mi osobnu
Kako je vrijeme prolazilo red je rastao, jer prodaja je išla sporo, ipak je trebalo vremena da se unesu podaci s osobne karte kupaca te da se ulaznice otiskaju. U 13 sati pred blagajnom je čekalo 60-ak ljudi, kad je blagajna otvorena bilo ih je desetak više, a do 14 sati skupilo se gotovo 100 ljudi.
- Nisam došao prije jer sam tek sad dobio 200 kuna koji su mi falili za kartu. Kupit ću jednu kartu za sjever za sebe – rekao nam je 25-godišnji Duje Parčina, koji je u red na suncu stao u 13.45 sati.
No, jednu stvar je Duje zaboravio.
- Što, treba imati osobnu? - uhvatio se za glavu Duje, te pokušao nazvati nekoga da mu donese osobnu iskaznicu.
U redu su stajale i djevojke, neke su bile nesebične te čekale karte za svoje muškarce, a neke su kupovale i za sebe.
- Kupit ću sjever za brata i tatu. Bila sam dosad na faksu, zato nisam došla odmah na početak prodaje. Mene osobno nogomet ne zanima, kupujem samo za njih. Kad sam već došla, nije mi teško čekati na suncu – kazala nam je 21-godišnja Matea Karamarko.
http://www.slobodnadalmacija.hr/Hajduk/tabid/83/articleType/ArticleView/articleId/139925/Default.aspx