Evo jedan moj „kratki“ komentar na stanje u Hajduku, GNK-u, HNL-u, medijima i općenarodnom ludilu vezanom za Dinamo.

Naime, sve televizijske postaje, tiskani mediji, portali oduševljeni su „povijesnom“ uspjehu najkatoličkijeg kluba u Hrvata. Propinju se na zadnje noge kako bi dokazali svekoliku ljubav prema klubu koji je navodni pojam hrvatstva, domoljublja, patriotizma i skoro pa ilegalnog pokreta otpora u bivšoj Jugoslaviji, koji se iz ilegale izborio za nezavisnu državu Hrvatsku. Interesira me da li je ova hrvatska šutnja intelektualnog dijela Hrvatske znak odobravanja svega što se događa u hrvatskom nogometu ili vlada jednostavna nezainteresiranost potaknuta nemogućnošću ikakve promjene. GNK Dinamo vode i u njegovu promidžbu upregnuti su svi ljudi sumnjivog morala, ratni profiteri, ratni dezerteri, ljudi koji balansiraju na granici zakona. Da li slučajno? Država u kojoj nogometni klub vodi čovjek koji je na početku domovinskog rata imao 30-ak godina i koji je na nekakav svoj „velikohrvatski“ način odbio obući odoru hrvatskog vojnika i stati na liniju bojišnice protiv daleko snažnijeg, brojnijeg, opremljenijeg neprijatelja, i koji je u međuvremenu svoj bankovni račun podebljao na opet „velikohrvatski“ nepoznat način. Zdravko Mamić pogađate, je čovjek koji se javno hvalio kako je plaćao nogometne suce i navodno mu je sada žao (možda zato što je mogao svoju rabotu proširiti i na europske suce). Čitamo uvažene novinare, pa tako u današnjoj SD možemo pročitati u kolumni Zdravka Reića kako piše o Jurčiću kao Ivićevom sljedbeniku, kao da je uopće bitno tko vodi GNK kada se zna da je sve, ali apsolutno sve titule od neovisnosti, kupio, opljačkao, potplatio…samo slijepci misle da nije istina, samo oni koji guraju glavu u pijesak i govore kako je Dinamo uistinu najbolji hrvatski klub. Hajduka može voditi reinkarnacija Tomislava Ivića, križana s Joseom Mourinhom, Trapattonijem, i Pepeom Guardiolom i opet pored Širića, Svilokosa, Marića, Kovačića, potpomognuta Beusanom, i kao vrhom zločinačke organizacije koja se naziva i Hrvatski nogometni savez, a koju vodi čovjek upitne inteligencije, čovjek koji je javno hvalio fašizam, koji je spoznao u jednom od svojih bisernih izjava da Boga ima tek kada je nakon opljačkane nogometne utakmice Rijeka-Osijek, voljeni klub Dinamo postao prvak. Dno dna, nogometna močvara, mulj iz kojeg se teško izvući, to je hrvatski nogomet. Misle li uvaženi mediji da bi hrvatski nogomet bio imalo lošiji da je od neovisnosti prvak države bila Rijeka ili Varteks ili netko iz osiromašene i ratom poharane Slavonije? Misle li da hrvatski nogomet ne čeka sudbina hrvatske košarke u kojoj je svaki košarkaš iz Šibenika, Zadra, Splita, Rijeke, ako je želio igrati u reprezentaciji MORAO prijeći u Cibonu, za koju smo svjedoci kako nakon makabizacije naše lige puca po svim šavovima, a ta ista reprezentacija je od svjetske velesile postala vreća za udaranje na svakom natjecanju na kojeg se nekim čudom uspije plasirati. Gospodo, ozbiljne košarke u nas Hrvata više nema, a pitanje je dana kada će se to isto dogoditi i u nogometu zbog bolesnih ambicija bolesnih ljudi u HNL-u. Pljačke, namještene utakmice, ucjene pa i ubojstva (nikad razjašnjeno ubojstvo Dina Pokrovca, koji je gle bio navijač Hajduka), smiješni rezultati, smiješni transferi (Brezovac, Špehar, Škvorc…) sve u cilju nelegalnog prepuštanja bodova voljenom najkatoličkijem klubu.
 
Za divno čudo, poslije posljednje šetnje GNK-a kroz Osijek i „pobjede“ 4:0, igrači Osijeka su dva dana poslije dobili plaće. Živo blato, kaljuža natjecanja koje bi trebalo biti sportsko, viteško, curi sa svih strana, a USKOK, DORH, intelektualne snage, političari okreću glavu na drugu stranu prepuštajući smeću hrvatskog društva da se razmeće sumnjivim novcem. Bivši premijer na proslavi RNK Splita koji se tada nalazio u četvrtom rangu nogometnog natjecanja, govorio je kako će taj klub vrlo brzo ući u prvu HNL. Otkud mu taj podatak, je li bio vidovit ili je imao veze kod don Mamića, ili je imao dojavu iz kladionice? Takva jedna izjava od dotičnog gospodina jednostavno je bio znak svim ostalim klubovima u drugim, trećim, četvrtim ligama da zaborave napredovanje u viši rang sljedeće četiri godine. Ministar, mislim da se Mlakar zove (mijenjaju se kao tečaj švicarca), nije imao snage, obraza, karaktera i ministarske obveze proglasiti nevažeću sjednicu na kojoj je kum Marković manirom velikog Vita Corleona ostao u sedlu i nastavio u svojim starački ishlapjelim odlukama pomagati dokazanom mafijašu Zdravku Mamiću (plaćao sam suce) širiti svoj zločinački biznis s ciljem bogaćenja jedne porodice, a sve lijepo upakirano u tzv ljubav prema Dinamu. Istinski, pravi navijači Dinama, s kojima sam osobno bio na istoj valnoj dužini u natjecanju u kojem su politički podobni bili jedino Partizan i C. Zvezda, a nama Hrvatima ostavljane su samo mrvice. Zaboravimo one floskule i komunističke pizdarije kako je Tito bio navijač Hajduka, jer da je uistinu bio samo deseti dio naš navijač kao što je predsjednik Tuđman bio navijač Dinama, Hajduk bi bio prvak Jugoslavije barem 20 puta.

Intelektualne snage trebaju više pisati, poticati, nastojati zainteresirati one koji bi se trebali baviti mitom, korupcijom, pljačkom, pustošenjem u HNL-u. Gdje su doktor Paladino, Pavuna, Radman, predsjednica Vlade, ministri, Josipović, Zidić, Karamarko, novinari i svi oni kojima je dužnost, a nekima i zakon nalaže borbu protiv ovakvih anomalija. Čast iznimkama, koji imaju hrabrosti, te se kritički znaju očešati o ratnog profitera Zdravka Mamića i bolest hrvatskog nogometa, prvenstveno mislim na Juricu Pavičića, Vinka Vukovića, Damira Petranovića.

Žalosno je da ja, a tako i velika većina hrvatskog puka želi potop Dinama u Ligi prvaka, samo iz jednog jedinog razloga, a taj se zove Zdravko Mamić. U jednom poštenom natjecanju u HNL-u u kojem bi prvak bio Dinamo bez Mamića, Širića, Vrbanovića, Breznih, Markovića, sumnjivih rezultat, nepostojećih jedanaesteraca postao prvak, s gušton bi gledao njihove uspjehe, kao i svakog drugog hrvatskog kluba u nekom od europskih natjecanja. Ovako, na žalost…od malih nogu navijam za Lyon, Ajax, Real…
 
Apeliram u ime svih ljubitelja nogometa da se ovakve nepravde isprave, ako treba ići i do svih europskih sudova i institucija osim UEFE, o kojoj također imam loše mišljenje, poglavito od vremena Michel Platinia kojemu je jedina vrlina što je bio vrhunski nogometaš. Ako je to bio dovoljan kriterij za postati predsjednik UEFA-a, onda je svaka daljnja diskusija nepotrebna. Još nisam čuo da je najbolji varilac u škveru postao i direktor istog. Taj isti Platini ovih se dana oglasio o problemima španjolskog nogometa, dok je za ostale siromašne lige slijep i baš me interesira da li bi na isti način postupio kod nas.
 
Zabranimo, uništimo, zaustavimo nogometno prvenstvo u kojem jedan klub unaprijed ulazi u natjecanje s + 30 bodova na svom kontu. Netko će reći kako je nogomet sporedan problem, kako postoje puno veći problemi u društvu od nogometa. Nezaposlenost, bijeda, siromaštvo…imamo kao društvo u cjelini puno problema, ali stotinjak tisuća gledatelja na prvih par utakmica Hajduka na Poljudu nisu mala masa nezadovoljnika već cijeli jedan pokret kojem je pun kufer da ih šačica mafijaša smatra budalama.
 
Za ovakvu državu i za ovakav sport i nogomet, gospodo, nismo se borili. Mislio sam se potpisati punim imenom i prezimenom, ali poučen iskustvima Luke Bonačića i još drastičnijem slučaju Dina Pokrovca, ne pada mi na pamet, ne zato što nemam osobne hrabrosti (imao sam je 1991.), već jednostavno nisam za to plaćen, a oni koji bi o ovom trebali pisati, oni kojima bi ovakvi problemi trebali vrištati s naslovnica i za to su predobro plaćeni, ne rade ništa. Ja sam samo navijač koji živi jedino od svog osobnog dohotka i koji svaku godinu kupuje pretplatu za utakmice svog voljenog stogodišnjaka i voli svoj grad, državu i ne miri se činjenicom da pojedinac terorizira većinu, jer gospodo, Zdravko Mamić je baš to, terorista i ubojica hrvatskog nogometa. Čovjek koji je uspio ono što Srbi u Domovinskom ratu nisu uspjeli, a to je razdijeliti Hrvatsku na sjever i jug.
HŽV.