Prije nego što gurnemo te mlađe, treba od njih napravit ljude koji vole i cijene klub. Da nam dođe generacija naših mladih koji žive Hajduk, svaki igrač koji dođe sa strane, uz takve suigrače, navijače i budno oko Uprave... Pa jebemu, ako i on ne bi grizao za Hajduk u takvim uvjetima...
Kako će Hajduk dobro igrati kad u ekipi ima igrače kojima Hajduk znači koliko i crno ispod nokta, a profesionalizam je nepoznat pojam na ovim prostorima. Po meni, igrač bi trebao bit u klubu ili za klub raditi stvari 8-10 sati dnevno ko i svaki drugi radnik.
U glavi mi cijelo vrijeme jedan film. Jednostavno, igračima se mora pokazat i naučit ih za koji klub igraju. A to se može odnosom navijači-igrači. Jer od navijača mogu štošta naučit. Recimo klub organizira druženje igrača i navijača. Igrači se upoznaju sa stvarima koje navijači rade za klub a može i obrnuto. Priprema i izrada koreografije, zajednička gledanja starih utakmica, igračkih legendi. I tu mislim posebno na mlađe igrače, juniore, kadete. I onda za koju godinu, takav junior dobije priliku u seniorskoj utakmici i zabije gol na Poljudu. Recimo, ko Vukušić Dinamu. On trči prema sjeveru, prema istim onim ljudima s kojima je radio koreografiju za tu utakmicu... Kakav je to osjećaj?
Jel to moguće? Ne znam i boli me briga. Znam samo da sam ja htio bit taj igrač... U snovima sam obično stavio maramu ko Deranja