BLOG VINKA VUKOVIĆA: Maleš, Nobilo i Cetinski
Ratne sjekire su iskopane. Petroslav Sapunar i Hrvoje Maleš su nakon nešto više od sto dana izišli iz rovova i otvoreno se sukobili. Oko novca, naravno, a ne oko Hajduka. Predsjednik klupskog Nadzornog odbora opalio je šamar predsjedniku Uprave otkrivši javnosti kako je ovaj lagao kad je sveudilj pričao o zaradi nakon prijateljske utakmice s Barcelonom, dok je predsjednik Uprave pleskom uzvratio predsjedniku Nadzornog odbora uvjeravajući nas kako je njegov šef taj koji laže čim zine. E, sad, kome vjerovati? Laže li samo jedan ili lažu obojica? Ili je zaista, kako pomirljivo sugeriraju lovci u mutnom, riječ o različitom čitanju istih brojki. Odnosno o nesporazumu koji će se na opće zadovoljstvo izgladiti janjetinom u Dunde. Koju će platiti isti oni koji su platili i dolazak Barcelone: naivci s istoka, zapada i sjevera. Koji još uvijek vjeruju da je Stoke City prejak za Hajduka i jedva čekaju da Milićević ozdravi. I koji se ne pitaju kako je moguće da zarada od gostovanja Barcelone u samo nekoliko dana padne s četiri milijuna kuna na petsto tisuća kuna, pa potone sve do deprimirajućih nula kuna, da bi se iznenada podigla na dva milijuna kuna. Zbog takvih oscilacija njujorški brokeri se s nebodera bacaju na pločnike Wall Streeta ili se s mostova sunovraćuju u rijeku Hudson, i ne shvaćajući da daleko negdje, tamo skroz s druge strane Atlantika u zemlji permanentne krize, jada i pljačke, postoje jednako kuštravi yuppieji koji se bez imalo nervoze igraju milijunima. Uostalom, milijun dolje-gore, kad je to naš čovjek, čovjek koji je veća faca što je veće govno, bio cicija.
I sad, u takvom ozračju, svjedočimo neuvijenom sukobu dvaju čelnika Hajduka. Sapunar je nominalno šef Malešu, no to nije dovoljno da ga smijeni. Iza Maleša su pobjeda na (namještenom, ali za to je Sapunar sam kriv) natječaju i praktično nepodijeljene simpatije puka. Ako je itko u njega i sumnjao, nakon fotografije s derneka u Čavoglavama sumnje više nema. Maleš je 'naš čovik'. Mlad, kršan, sposoban, zna igrat na balun, ima lipu ženu, završija je škole, uvik se lipo javi..., a miljun gori-doli, šta ima veze. Nije sve ni u miljunima, javlu ih nosi, niko se s parama nije usrićija.
Drugim riječima, Maleš, za sada, Sapunara tuče na njegovu terenu. I dok bi čovjek očekivao da jedan bankar, recimo Maleš, pred javnost baca precizne brojke, a ne one novinarske ovlaš izračune, točnije pojaseve za spašavanje, on se služi retorikom 'vidit će se', 'čut će se' tako karakterističnom za okruženje u kojem posljednje dvije godine djeluje najpoznatiji splitski zet. A sve to začinjuje medijskom kampanjom zbog koje bi mu se i Branko Grgić, neokrunjeni kralj komunikologije, trebao pokloniti. Službeni Hajduk tako proteklih dana javnost naprosto bombardira vijestima i podacima vezanima za projekt 'Naš Hajduk', pri čemu, zanimljivo, nitko da se sjeti kako je sam početak te Torcidine akcije, vjerojatno zadnje slamke spasa za ovaj ostarjeli klub, od strane tog istog službenog Hajduka bio - da ne upotrijebim koji žešći termin iz vojne terminologije - oprezno prešućivan. Maleš se, u strahu od gazde za kojega nikad ne znaš kakvu je noć za sobom ostavio, ustručavao približiti navijačima. Strah je bio tim veći jer je u pitanju intelektualno krilo Torcide s kojim se on nikada na istome derneku našao ne bi.
Samo nekoliko tjedana kasnije, nakon ponižavajućeg uvoda u sezonu kada je postalo jasno da ne samo Maleš, nego i trener, i sportski direktor, i igrači (s naglaskom na pojačanja, pri čemu tribine svršavaju jer je jedan od njih dva puta uspio uputiti centaršut) nemaju pojma, predsjednik je počeo lizati torcidašima stražnjicu. I to onim istim torcidašima kojima je na početku svog ilegalno dobivenog mandata poručio kako, dok je on u klubu, neće moći kreirati klupsku politiku. Maleš se danas prvi učlanjuje u 'Naš Hajduk', na učlanjivanje goni i igrače (Ahmad Sharbini!?!) te tako vadi mast Sapunaru i Kerumu kojima su nekoliko mjeseci pred izbore ruke vezane.
SuperHrvoje i osobno obilazi viđenije navijače te pred njima olajava svoje poslodavce. U tome mu pak svesrdnu podršku daje kolega iz Uprave, Pavle Cicarelli, koji je neko vrijeme birao stranu kojoj će se prikloniti, da bi nakon Barcelone konačno odabrao bivšega bankara nadajući se kako mu kredit kojega je kod njega na povjerenje bio digao još uvijek nije istekao. Sveti Pavle drhti od mogućeg gubitka aureole te se skriva pod Malešovom haljom izvirujući tek koliko je potrebno da uhvati zraka i provjeri kakva je atmosfera u Kromplatzu, odnosno hoće li mu tamošnja Torcidina elita osigurati dostojanstvenu odstupnicu.
No, prije toga će morati odgovoriti na nekoliko neugodnih pitanja. Recimo, zbog čega je za utakmicu s Barcelonom angažirao tvrtku 'Nobilo i Cetinski'? Da, da, istu onu tvrtku s kojom je tijesno surađivao prije no što se po drugi put osladio funkcijom u Hajduku. Funkcijom koju je, a tu dolazimo do drugog neugodnog pitanja, zaslužio diplomom američkog studenta. Pitanje pak glasi zbog čega ta diploma još uvijek nije nostrificirana u Hrvatskoj? Kako je mogao proći na natječaju za člana Hajdukove uprave kad mu je u radnoj knjižici, suprotno traženim uvjetima, upisana srednja stručna sprema?!
Ima još pitanja za gospodina Cicarellija. Recimo, koliko se ulaznica za susret s Barcelonom prodalo po službenoj cijeni od jedne kune? Nekome jedna, a nekome 700 kuna!? Za naivce od 700 kuna znamo tko su, zar nije došlo vrijeme, evo pitamo Cicarellija, da saznamo i tko se počastio spektaklom za samo jednu kunu.
Ajmo, odgovore i lovu na sunce!
Ja ću sad prvi a možda i zadnji put reći-BRAVO VINKO VUKOVIĆ!Napokon netko tko ima muda napisati kako stvari stvarno stoje.
Vama koji ste odustali od čitanja nakon 5-6 redaka predlažem da ipak pročitate ovaj tekst i malo razmislite o stvarima.
