evo malo o mamiću i tome kako lešinari nad Mišom:

------

U svojim umirovljeničkim i bolesničkim danima jedan od Hajdukovih simbola dočekao je da mu nad posteljom doslovce lešinari jedan Zdravko Mamić, poluludi i sasvim sigurno sumnjivi tip koji je - gle čuda - na silu preuzeo Dinamo i prljavim novcem i političkim vezama ustavno uništava sve tragove poštenog nogometa u Hrvatskoj. Nadvio se Zdravkec nad Mišom, pa poput pijavice siše njegovu krv i pumpa je u vlastiti krvotok, polako pegla svoju imidž i usput najvećem rivalu dokazuje da i najveći divljaci ponekad znaju imati stila
Maleša će svi zaboraviti... 


Zato je Mamić ronio suze i na sprovodu Tomislava Ivića, dok recimo Keruma nije bilo nigdje u blizini. I tako se Dinamo polako pokušava isprofilirati u svehrvatski klub, dok Hajduk muku muči i da zadrži ono malo dalmatinskoga u sebi, da ne spominjemo sve slavonske, istarske ili čak hercegovačke utvrde u kojima je točno stotinu godina gradio kule koje se polako i sigurno pretvaraju u prah.

"Zapamti što ti Mišo kaže: na cijelom svijetu nema većeg hajdukovca od mene! Jedino netko može voljeti Hajduka jednako kao ja, ali nikako više od mene. I onda doživim ono što ni zamisliti nisam mogao: u danima kad sam se borio za život Zdravko Mamić me posjetio pet puta, a nitko iz Hajduka se ni sjetio nije nazvati mene, moju suprugu Lidiju ili kćerku Ivanu, a kamoli posjetiti me", požalio se Mišo nedavno Slobodnoj Dalmaciji, jedinoj novini koju još uvijek smatra svojom. Valjda zbog imena.

I u pravu je, pa makar u ovoj izjavi neki opet prepoznali tragove egoizma, samodopadnosti i umišljene veličine. Plakat će Hajduk za Mišom, plakat će za svim propuštenim prilikama i plakat će za onom utakmicom s Barcelonom, kada se Veliki Mišo jednostavno morao pojaviti na centru Poljuda.

Hrvoja Maleša će, naravno, već do tada svi zaboraviti...