Zašto skidati dres kada ćeš za to dobiti žuti? Pa gdje je nestao Ravanelli-stil, digneš dres preko glave, vidi se poruka i ne dobiješ žuti.
Da mi je pogledati i malog Tomislava Kiša u prvih 11... Ajmo bijeli ale!

Ali što je bilo danas na sjeveru...
Na tribini neka dva lika iza mene i neprestano seru li ga seru protiv ovoga Hajdukovog igrača, pa protiv onoga! Čudom se čude kako Caktaš nije Iniesta i kako Andrijašević nije Messi (ali mrtvi ozbiljni!). I negdje u 30 minuti uhvatio se ovaj Caktaša i da je drle, da ne zna, da kako nije ovo kako nije ono i da ga treba izvaditi. A dotad Caktaš bio naš najbolji i najraspoloženiji igrač! I meni pukne film...

Okrenem se do ovog jednog moga koji je stajao do ta dva, iza mene, i počnem mu onako glasno, da me čuje i onaj red iza: Mali Caktaš je naš najbolji igrač večeras, ma najbolji! Pita ovaj moj (valjda pod dojmom ove dvojice): kako? A ja: Stalno se otvara, uvik je slobodan! Je, koji put nije dodao navrijeme, ali to je mladost, neiskustvo! A drugi najbolji, NAJBOLJI (posebno naglasih) je - Andrijašević (to je bilo nakon onog promašaja kad je balun, dojma sam, slučajno došao do Andrijaševića). ANDRIJAŠEVIĆ! Jesi vidio kako ulazi u šanse... 
I do kraja poluvremena Caktaš da gol... I opet se ja okrenem ovome i derem se CAKTAŠ, CAKTAŠ, jesam li ti reka da je najbolji večeras.

Posli sam se primistija na drugo misto jer mi se nije dalo slušat ta dva idiota (koji su poprilično umukli nakon mog ispada) ali da mi je bilo vidit njihove face kada je na semaforu pisalo da je Caktaš dao i drugi gol!

A inače uopće nisam ljubitelj Caktaševe igre, i trebao je drugo poluvrijeme dodati (ali nema on osjećaja za gurnit balun kao recimo Andrijašević) u onoj polukontri, ali tako srat... Šta je previše je previše.