Ma jesam, igram rukomet profesionalno tak sam vidio i gorih stanja šokova izazvanih udarcima. Samo sam htio okrenut malo na zajebanciju, al vidim da to tu teško prolazi...

Inače, što se tiče tekme, ovak iz nenavijačkog pogleda, Hajduk me ugodno iznenadio, prije svega borbenošću i trkom. Vidi se tu čvrsta Mišina ruka i po meni su ti klinci Hajduka veća perspektiva od Dinamovih trenutno. Uglavnom, ako danas mi kiksamo na Maksimiru (a nebi bilo iznenađenje da kiksamo) bit će vrhunski derbi!!

moramo silovati dinama u nedilju

A jebiga, malo je pristup bia kriv da se shvati ka benigna zajebancija.

I jebemu sve, osta san bez kave doma.

za*ebanciju na stranu, jučer kad sam vidio razbjenu facu od jonjića, a nakon što je prethodno milović izašao, ja sam se šokiro, a i ekipa oko mene, koja se isto tako nagledala ozljeda

ovo je bio em lom, em gadan udarac, ovaj je bio totalno dezorjentiran pa i u momentu kad su ga stavili na nosila i odveli

ekipa oko mene je, ne vidjevši što se dogodilo, nakon što je on onako izašao, odmah počela panično govorit kako jonjić ne izlazi ako nije polomljen, što se nažalost pokazalo istina

a što se čudiš što nitko ne prihvaća olako tvoju za*ebanciju nakon što su nam u po ure ozbiljno ozljeđena druga dva stopera od mogućih 5

nedostatak emocionalne inteligencije možda?

A i oni preuređuju svako 2 miseca.

@ dasboot

Gle, ja sam gledao utakmicu izravno na tv-u i kao sportašu, meni je prva misao bila "samo da je čovjek ok" što je, ja mislim, normalna reakcija svakog čovjeka, pa makar on bio kao i ja navijač Dinama! Zato i nisam taj post napisao jučer neposredno nakon šta je on izašao iz igre nakon udarca, nego danas u 16 h kad sam čuo da je sa čovjekom sve u redu i da se vraća treningu za nekoliko dana. A njegova reakcija spuštanja hlača će sutra, preksutra vjerojatno i njemu samom bit smiješna i zato stvarno ne znam zašto imaš potrebu prijetit na forumu i vrijeđat "mene kretena" zbog toga, pa sam, normalno, zaključio da nisi baš "razvijen", da se pristojno izrazim...

A to šta Hajduku fale dva stopera od pet, to su već druge sfere...
Vi bez dva važna stopera, a mi na stoperskim pozicijama sa 36 godišnjakom, 17 godišnjakom i s nekim iz Gane za kojeg nismo baš sigurni kolko ima godina! Tu smo negdje...

copy+paste: da se ne zaboravi!

"Neke događaje nije moguće opisat rićima, neki događaji se jednostavno moraju se doživit i vidit. Nisu nam virovali, nego su se smijali i pitali nas: „ Ma o čemu vi pričate, što će goriti?“ Naš odogovor je uvik bia isti…čekaj i gledaj-gorit će sve! Kad je počelo na samom jugu u Dubrovniku, pomislili su: „ I? To je to?". Onda se nastavilo na Knin, Zadar, sva mjesta Dalmacije i okolice, pa čak je i do Zagreba došlo. U mnogima se u tim kasnim satima 12.02. 2011. stvarala nervoza, počeli su polako shvaćati što znači to Gori Sve! Većina je pogledala Dnevnike na svim našim jačim medijima i otišla spavat. U Splitu to nije bilo tako, u Splitu se poslije dnevnika, počelo živit, srca su bila puna, nije se pitalo za godine, nije se pitalo za spol nije se pitalo na koliko si utakmica bija, svi su gledali u nebo i čekali nešto! Odlazilo se do susida u kasne sate, zvonilo i pitalo „Oprostite šta smetam, al ako nije problem da mi date ključ od terase triba bi nešto!“ Skupljale su se kvartovske ekipe na krovovima, planinama, cestama i sličnim lokacijama. Svi su mirno čekali da počne lokalna fešta. Jedan je otac, držeći na balkonu svoga stana, maloga sina, tjerao ga oda ostane budan iako je dijete molilo da ide spavat jer nije moglo više oči držat otvorene malecki nije razumio o čemu se radi naslonio je glavu na očevo rame i i gledao u nebo prepuno zvijezda, otac mu je ponavljao cijelo vrijeme da će mu bit zahvalan do kraja života, da izdrži još malo! Kad se na prekrasnom nebu vidjela prva signalana raketa otac se trzne i reče sinu: "Gledaj!" Malecki je gledao kako je nebo promijenilo boju! Nebo je sada bilo crveno od nebrojeno signalnih raketa i vatrometa, krovovi zgrada su gorili, planine su se crvenjele kao da je požar. Cijeli grad je pjevao istu pjesmu! U tom trenutku dječak pogleda oca i vidi kako ocu niz lice ide suza i kako jeca. Pita ga:"Tata zašto plačeš, ti si rekao da muškarci ne plaču?" Otac spusti sina na pod, obriše suze, pogleda ga i reče: "Sine ajde u kuću sada, tata mora malo bit sam!" Odmah čim je sin ušao i zatvorio vrata od balkona otac se okrene, raširi ruke digne glavu prema nebu i počne onu koju je pjevao cijeli grad, svaka zgrada, svaka ulica, svaki čovjek: "Ja te volim, ja te volim, ja te volim Hajduče!" Sutra dan svi oni skeptici su pognuli glavu i neki s lakoćom, neki teškom mukom rekli: "Ono sinoć, ono može samo Torcida i Split!" Nisu shvaćali, al sad im je jasno da Hajduk nije klub za koji se navija, da je Hajduk više od ljubavi, Hajduk je način života Split je još jednom u nizu ušao u povijest, al ovaj put ne radi sportaša, nego radi onih bez koga svi naši uspijesi u sportu nebi bili isti... Navijača! Svijet je vrlo jedostavno shvatio šta znači ljubav i ono gori sve… Jedna ekipa iz američke svemirske postaje je to najbolje opisala: "Houston, we have a problem! You must see this, in Dalmacija GORI SVE!"

Vridilo se rodit , doživotno tebe volit!
Hajduče sritan ti 102. rođendan! """"""""""""