"Derbi kakav priželjkujemo već godinama. Tri gola, nedosuđeni jedanaesterac, crveni karton, niz prigoda, udaraca, lijepih poteza... Dobro, ne priželjkujemo sudački previd poput Bebekovog u 80. minuti, ali i to spada u kolorit derbija. Šest sudaca, pa opet pogreška. Naravno, Hajduk će reći “zašto na našu štetu”. Bila je to Bebeku jedina pogreška, ali velika... (???????????????)

Nogomet je pobijedio u Poljudu, hvala Bogu što se utakmica u nedjelju odgodila. Da se igralo u lokvama, ostali bismo uskraćeni za Jedvajev krasni debi, za Jozinovićevu bezgraničnu  upornost i srčanost, za Šimunićev profesorski nastup, za Andrijaševićev dokaz da nije bez razloga reprezentativac. I za još jednu poruku Krstanovića Hajduku da je pogriješio što ga nije kupio. A u tri navrata je Krstanović bio na korak do bijelog dresa... Došlo je više publike nego u nedjelju, gotovo 30.000, to u Splitu nikada nije sporno, nogomet je oživio u derbiju. Jurčić i Krstičević kao veliki sportaši izgrlili su se i izljubili, premda će ti “bebekovski repovi” ostati. I oni su u dubini duše bili zadovoljni, nisu ušli u rovove i čekali, već su odlučili igrati, napasti jedan drugoga, pa što bude. I to je ono najveće zadovoljstvo, dosta nam je bilo tih derbija u kojima je nogomet bio u nekom drugom planu, a destrukcija na travnjaku je dominirala."