Bernard Vukas. Najbolji igrač svih vremena Hajduka, držim i Hrvatske, pa i šire na bivšu Jugoslaviju. Vukas je u ono doba pedesetih godina prošlog stoljeća bio Leo Messi. Barem što se tiče driblinga, jer je znao povaliti protivničke igrače u nizu dva, tri... pet, šest... baš tako. Istina je, teško je, pa i nemoguće uspoređivati igrače različitih razdoblja. Istina je, da se često glorificira neke igrače iz prošlosti, stvara mit o njima. 

Međutim, Bajdo Vukas je zaista bio mitski nogometaš. Šteta je da nema više videozapisa i filmskih snimaka iz tog vremena, ostalo je jedino ono što smo zapamtili u videorekorderima svojih sjećanja... Kad se birao najbolji igrač bivše Jugoslavije u razdoblju do 1980., a u žiriju su bila desetorica najstručnjaka bivše države, onda su zamislite, dr Aca Obradović, Ivan Toplak i Miljan Miljanić baš Vukasa stavili na prvo mjesto. Ne, Vukas nije izabran za najboljeg, jer ga - sad se opet zamislite - dva člana žirija iz Splita nisu visoko rangirali: Slavko Luštica ga je stavio na osmo, Ante Mladinić na četvrto mjesto! 

I Dragoslav Šekularac, također jedan od velikana „jugofutbala", u svakoj prilici je tvrdio, pa i danas ponavlja:
- Vukas je najbolji svih vremena!

Dakle, Vukas. Igrač čudesnog driblinga, čovjek koji je živio 200 na sat. Hajduk je tih pedesetih godina 20.stoljeća tri puta bio prvak isključivo zato jer je u svojim redovima imao Vukasa i Vladimira Bearu. Ostali, svi drugi bili su radna snaga, borci, trkači, pomagači. O da, iznimka je donekle bio i Frane Matošić zbog svojih golgeterskih sposobnosti.

Vukas je bio i najborbeniji igrač Hajduka, jednako neumoran i žestok kao što su bili, na primjer, Anđelko Marušić, Ljubo Kokeza, Dražen Mužinić iz klase reprezentativaca. Bajdo rođen (1927.) i umro (1983.) u Zagrebu, bio je veliki Splićanin i među najvećim hajdukovcima. 

Vukas je prvi igrač s prostora bivše države koji je otišao u inozemstvo, igrao je dvije godine za talijansku Bolognu, transfer je iznosio 66 milijuna lira, u ono doba astronomski iznos. Njegovu totalnu, svjetsku afirmaciju kao igrača „calcia" zaustavila je žutica...Najveća nepravda Vukasu bila je da kao jedan od najboljih napadača Europe nije pozvan u reprezentaciju za svjetsko prvenstvo 1958.u Švedskoj. To ga je itekako žuljalo...