inače se uvik i ne složim baš sa svime šta ruzina napiše o utakmicama koje obojica pogledamo, al ovo sve potpisujem. osim ovog zadnjeg- da smo u napadu igrali na granici limita. možda, u ovom trenutku, ma čak ni tada.

jesu, greške su kod zaleđa, al ja san osta oduševljen činjenicom da je nama zadnja linija stala na 35-40 metri od gola a ne da je rutiner vejić uvlači golmanu u prsi. isto tako san osta oduševljen i uopće idejom i hrbrošću da iti igramo zaleđa- šta više manje samo govori koliko je hajduk srozao svoje kriterije kroz proteklih 15-ak godina. neka griješe, al nek stiču navike i uvježbavaju se.

mene milić skoro pa oduševio, momčić od 18 godina, kapa doli. i istina, tako me caktaš snerva, kako je samo izgubija oni balun radi nonšalantnog građenja na 16 metara, popizdija san bija.

al kako saN napisa na topiku utakmice- protiv intera na san siru smo pokušali i voisoko zadnju liniju i ofsajde, i raširit stopere pa spuštat veznog među njih, balun je na travi, obratite pažnju kako jozinović(kriminalan 1. poluvrime, zanetti ga je pretrčava ko da ga nema, a tip ima 4 banke) kod gola nije samo stisnija oči i zavrnija napamet nego fino odigra povratnu na penal. evo, takve stvari mene masu vesele, pa nek većina toga na kraju i tijekom same igre i nije uspila- to je nogomet kakav hajduku treba. samo treba nastavit radit, ustrajat u sticanju navika i učenju i uvježbavanju takvih nekih stvari koje sam gore spominja, pa i po cijenu poraza. po meni, to je ključno.

a prostor za napredak je golem, ogroman, baš se mislin- pari mi neograničen, i to ne za nekakve nerealne zahtjeve u igri, već za stvari koje možemo "naučit".
samo nastavit dalje radit, glavu gore i ponavljat, po tisuću puta na treninzima ako triba. a triba.

nikakva euforija, nikakva mitomanija, samo ostat čvrsto na zemlji.


i još nešta, prin koju godinu ste se gledali priko nišana ti i palenta, pa san ja mora uspostavljat "odnose", a sad se i zovete na mob, a meni ni fala, čekan bar na pizzu da me odvedete!