MaidenMadness je napisao/la:
Mene je kod nas uvijek fascinirao taj mentalitet, da kad vidis svoju realnost, i gdje si nekako vrlo brzo se padne u onaj nacin razmisljanja losi smo, ovo sve treba potrat i poceti iznova.
To je kao da krenes graditi kucu i dizes zidove, padne kise i buduci da nemas krov, pokisnes i kazes ovo nista nevalja, sutra cu srusiti ovo sto sam dizao i krenuti iznova graditi kucu. Srusis sve zidove, opet krenes dizati nove i opet padne kisa.
Mi vec godinama samo dizemo zidove, dok ne pokisnemo, a kad pokisnemo onda su nam zidovi krivi sto nemamo krov, pa pametno srusimo zidove i krenemo nove dizati.
Na jednak nacin kao sto se kuca tako nikad nece izgraditi, nece se ni ekipa tako nikada izraditi. Pokisli smo, jebiga bilo je za ocekivati, treba nastaviti dizati zidove, da mozemo krov staviti, onda vise necemo pokisnuti. A ako je onaj zid izmedju kupaonice i dnevnog boravka malo los, jebiga prvo dignimo krov da ne kisnemo onda cemo se baviti takvim manje bitnim stvarima.