Zasada. Kad stanemo na noge, pravila igre će se promijeniti. Preko noći. Poanta cijele priče je da se svi klubovi koji žele neovisnost, samostalnost i zadržavanje tradicionalnih vrijednosti u ovom užasu od modernog nogometa moraju ugledati na Benficu i Porto, a ne na Chelseu i Real Madrid. 
99% šansi za osvajanje sljedećih 100 naslova prvaka europe ima 15-ak klubova. I to je to. zato se i potiho zadnjih godina i priča o nekakvoj Super Ligi prvaka. Štancanje novaca i doviđenja. 

Van toga što ja, a pretpostavljam i 90% ''pravih navijača'' i ljubitelja nogometa ne želi da njihov klub postane  štala neke prek-onoći obogaćene seljačine , ne pikiram naslov prvaka europe. Ja samo želim da moj klub bude MOJ kao i cijelu svoju povijest i da se prestanem brinuti o financijama i lopovluku, sitnim interesima pojedinaca i uhljebima. 
Nogometni klubovi ne postoje da bi osvajali naslove prvaka europe, već postoje da bi spajali ljude zaražene strašću za sportom. Nogometni klub je tvoj i zato se ponosiš njime. Ponosiš se djetetom kad ima dobre ocjene u školi, kad se javlja starijima u zgradi, kad se s poštovanjem odnosi prema roditeljima,itd. e isto tako se ponosiš svojim klubom koji brine o svojim navijačima, koji uzdigute glave širi glas tvog grada po svijetu, za koji igraju momci koji izlaze s terena sa uprljanim dresovima, itd.

U svemu tome, ako radiš pošteno i iskreno, ako se trudiš svakim danom bit bolji na svakom planu, jer ipak je i to dio sporta, nagrada ti je neminovna. 
Možda nećeš postat nova Borrussia , ali možda ćeš malo češće pobijeđivat Inter na San Siru. 
Šta misliš, jesmo se više veselili mi pobijedi nad Interom ili navijači Chelsea pobijedi u finalu Lige prvaka?
Ja se kladim na nas!