KOLUMNA Huligani na čelu HNS-a

K oje je to licemjerje. Na stadione uvode verbalni delikt, a iz njihovih usta pršte uvrede najgore moguće vrste. Gore od onih s tribina. Zbog kojih se policija natjerava s navijačima, a suci prekidaju utakmice. 

  HNS-ova poruka ljudima koji gledaju hrvatski nogomet naopaka je i nakaradna. Možete ustašiti do mile volje, vičite »Za dom spremni« iz sveg glasa i slijedite svijetli Šimunićev primjer za kojeg će i reprezentacija, kako to kaže Davor Šuker, igrati u Brazilu, kao da je ovaj napravio neko vrhunsko intelektualno djelo i time zadužio cijelu Hrvatsku. Sve će vam biti oprošteno ako ne dirate svetinju Mamića. Inače vam slijedi pendrekom po leđima i noćenje u ćeliji. 

  U trenutku kad je Davor Šuker faraonski i autokratski odlučio zabraniti Željku Jovanoviću uručenje Rabuzinovog »Sunca« nogometašima Rijeke, sam je sebi dodijelio titulu uvjerljivo najlošijeg aktera finala hrvatskog nogometnog kupa odigranog na Kantridi u fenomenalnom ozračju. Nije ga bilo briga što postoje neke institucije u državi koje valja poštovati. Povrh svega u restoranu na Kantridi navodno je vikao kako bi on rađe crnom cig... dao da preda trofej nego Jovanoviću, iako ovaj nije na stadionu bio samo kao ministar prosvjete i sporta, već i izaslanik predsjednika RH Ive Josipovića koji je bio na putu u SAD-u. Dokazao je Šuker da čovjek uopće ne mora biti član bilo koje navijačke skupine da bi bio huligan. Kao i da se ta neslavna titula jednako može zaslužiti u skupocjenom odijelu i svečanoj loži namijenjenoj najvišim uzvanicima. Umjesto poštovanja državnog protokola odlučio je zabraniti Jovanovića kao nepoželjnog i sam stao dijeliti medalje i trofej pokazujući koliko je nezreo i nespreman tolerirati drugačije mišljenje, ponašati se civilizirano uz mrvicu dostojanstva i dobrog odgoja. 

 O n je tek dobar učenik svog mentora. Čelništvo HNS-a ionako nalikuje na loš band sa zamornim i zaglupljujućim repertoarom. Orkestar koji se predugo zadržao na sceni, ali uporno falša i gađa krive note, a tempo, takt i melodiju pronađe samo slučajno. Predsjednik HNS-a trenutno je prvi vokal, ali je vođa orkestra u pozadini. Sva autorska prava na glazbu i tekstove pripadaju Zdravku Mamiću, koji u maniri evergreen majstora već godinama nepogrešivo piše ubojite stihove vješto spajajući najgori uličarski riječnik s paletom maštovitih uvreda garniranih homofobijom, šovinizmom i mržnjom prema svakome tko smeta njegovim interesima. I to za njih nije problem. Mamić smije i mora imati neprikosnoveno pravo nazivati druge razbojnicima, glupanima, može im na televiziji jebati mater, potući se u loži, a onda kad navijači poučeni njegovim primjerom krenu javno vrijeđati njega, onda im policija uvodi red, a utakmice bivaju prekidane, jer se njegova ekselencija ulični psovač, našao uvrijeđenim. Taj je rat puno opasniji od ignoriranja Željka Jovanovića. Riječki ministar se ionako utapa u močvari, koju je obećao isušiti. 

 D rakonska policijska represija protiv verbalnog delikta uvodi se na stadione, a primitivizam HNS-ovih prvaka prijeti prolijevanjem krvi na tribinama. O tome svjedoči jedini grozan prizor s utakmice na istoku Kantride, gdje su Mamićevi i anti-Mamićevi navijači Dinama jedni druge gađali upaljenim bakljama. Krivo je reći da su tribine ogledalo društva. U ovom su trenutku ogledalo HNS-a, gdje sjede ljudi koji se ponašaju kao huligani. Vode rat protiv navijača iz kojeg ne mogu izaći kao pobjednici. Ali bi žrtava nažalost moglo biti. Ako se dogodi, za njih će biti najviše odgovorna svečana loža HNS-a. Šuker i Mamić prije svih.
____________________________________________________________________________________________

Evo dobrog teksta i u NL.