dakle sa zadnjih par stranica sam primijetio da odjednom svi viču HŽV HŽV, navijanje na visokoj razini.  Mogli bi mi osnovati svoj forum zatvorenog tipa, gdje će napokon postojati sloboda govora bez straha od špijunaže?

u strateškom planu rada Odjela za članstvo predviđen je forum na kojem će pravo pisanja i čitanja imati samo članovi Kluba.  Osim toga bit će uspostavljena i sustavna dvosmjerna komunikacija između članova i Kluba. 

Pošaljem danas mail s pitanjem kad bi moga zaživit, ako neće u skoroj budućnosti, ja sam isto za to da određena ekipa s ove teme osnuje svoj forum. A ovaj da bude filter za primanje na naš forum 

dosta o naprid bili 

Ljudi prihvacaju svaki konstruktivni prijedlog.Jedan forum samo za clanove je odlicna ideja bili bi postedeni svakojakih komentara i uljeza. A ujedno dajes smisao članskog dijela stranice jer clanu osim  osnovnih podatak dajes puni smisao portala s forumom i drugim aktivnostima.Ima tu prostora za masu stvari.Zato svatko ko ima prijedlog neka posalje na face ljudi uredno odgovore.Komunikacija je dvosmjerna :)

Zar je netko pričao o tome?

aha i meni je besmisleno da se na forumu pričalo o vinu 

Retorika me podsjeća na jednog forumaša iz Međimurja, ali i na novinare Ferala.

Sve u svemu, Holiga piše kako mediji iz Hrvatske (namjerno nisam napisao hrvatski mediji) prenose vijest o smrti zadnjeg člana ekipe Hajduka koja je igrala u Drugom svjetskom ratu, a svi znamo koja je dominantna ideologija medija iz Hrvatske. Međutim ovdje je za njih bilo izgleda premalo ideologije, one njihove, a Čulić ipak nije udbaš kao Perković. Na dan Čulićeve smrti naši su mediji objavili tekagencijsku vijest, svugdje istu, s njegovom kratkom biografijom i obavijesti o terminu pogreba. Jedini intervju s njim koji možete naći na internetu napravio je 2009. Goran Vežić, a objavili Deutsche Welle iRadio Slobodna Evropa. I to je otprilike to.

Neke stvari nisu crno-bijele kako neki misle, pa se onda čudom čude i nazivaju to stravičnim revizionizmom. Kako je živjeti u strahu grozno, tako je sigurno stravično spoznati da neki heroji to baš i nisu.

A kako to Talijani lijepo i točno pišu...
'Dalmatinci, tvrdoglavi poput gusara koji su od rimskih vremena opsjedali vode Jadranskog mora, željeli su ostati Dalmatinci', piše Luchetta. Kontra mraku i kontra sili, 'ostali su vjerni hajdučkom imenu, koje u slavenskoj tradiciji označava romantičnog odmetnika, svojevrsnog Robina Hooda, izraženom i u geslu 'prkos moćnom, zaštita slabom''. 

Nema što, ni jednom riječju se ne spominju Hrvati, već Dalmatinci (kao slučajno je da su ti tvrdoglavi i prkosni ljudi Dalmatinci, a Hrvati se spominju samo u negativnom kontekstu NDH koji su ih prepustili na milost i nemilost Talijanima)! Podijeli pa vladaj.

Na kraju, žalosno je da smo podijeljeni između sebe i da se bojimo istine - zato i jesmo tu gdje jesmo. Pada mi napamet Ćabo koji je u svoje vrijeme bio baš drugačiji, koji je shvaćao i da stvari nisu crno-bijele jer je imao dovoljno intelektualne širine da prihvati sve što je ljudsko, a ne samo ono što je njegova ideologija. Nažalost, takvih je malo, a Holiga nažalost nije jedan od njih.