Danas se nadam pobjedi, u biti zahtjevam pobjedu i prekid sramoćenja. Ne zato jer je u pitanju Osijek ili zato jer ih želim u drugoj ligi, meni to stvarno ne predstavlja ništa niti se imam potrebu osvećivat ikome za išta, samo želim da moj klub pobjedi u današnjoj utakmici odnosno oproštajnoj utakmici na Poljudu šta se tiče ove sezone i da ispratim pljeskom onoga ko je triba bit vođa ovog Hajduka jednog od najkarakternijih hajdukovih igrača koje sam ima priliku gledat, koliko god san tužan i to prokleto tužan šta nas napušta toliko sam sretan da je hajdukova škola iznjedrila jednog takvog momka s kojim ćemo se u budućnosti još puno puta ponosit iako će svoje ime u svitu stvorit daleko od Hajduka.

Još jedan razlog zbog čega je bitno danas pobjedit je i zadnja utakmica koja nam predstoji, odemo li gori pognute glave nakon još jednog udarca u međunožje imat ćemo nikakve šanse za pozitivan rezultat a da ne govorim da je onda moguća i totalna katastrofa.

Dosta je bilo mlitavljenja i glave u podu, ima da barem malo poprave ovaj usrani dojam