Moram reć da je čudo da ne gubimo. A čudo ima ime i prezime - LOVRE KALINIĆ ISUS BOG BOGOVA.
Jedno 2/3 poluvremena izgledali smo kao da najlošija ekipa sa turnira stokilaša u Rakitnu, a preostalu trećinu bili smo dobri, rješavali bez puno muke njihove napade, čak imali neke pokušaje naprijed.
Obrana mora pod hitno podići razinu igre, previše puta smo ispali, bekovi ajme majko, a onaj Gama je živi đava, treba ga dooobro pripaziti. Čvršće ulaziti u duele, premekani smo tu. Kada se kreće u nekakvu kontru, puno jednostavnije treba rješavat se lopte i tražit prostor. Gotal i Kouassi su me malo razočarali. U biti, jedino je Kalinić očito shvatio da je ovo europska utakmica.
Ajde da bude ona stara nogometna "Kad ne zabiješ zabiju ti"!
Btw, da se dotaknem i naša dva u suparničkom taboru, Nikola odlično izbjegava ofsajd zamke, ali malo kao da je rezerviran. Nakon one povratne lopte s početka utakmice kad je komotno mogao ić 1 na 1, imam osjećaj da ne žel dat gol. A Strinić...riješi par napada bez pol frke, koji dobar centaršut, a onda mu lopta prijeđe preko noge pa u aut. Tipično Strinićevski

Ovo može i mora bolje. 15 udaraca na gol, 9 u okvir Dnjipra, sumnjam da će Kalinić nastavit bit bog bogova ako ostaje stalno na ovoj streljani.