
prva iduća utakNica doma nakon ovog šušura od evropskih i nakon Dinama.
na takvim utakmica će se vidit ili jesi ili nisi, kako publika (u kom broju) tako i sami igrači.
bilo je sezona di san namjerno izbjegava odlazak i na evropski kolovoz i utakmice protiv Dinama zbog samo meni znanih razloga, ili baš i ne, možda ima i još nekih ka ja, tako budalastih.
sinoć nebi pomoglo ni udaranje ratnih bubnjeva cilu utakmicu niti summit "indijanaca"svih plemena da Hajduk
prođe dalje.
jedino vira u same sebe, svoje mogućnosti, pa da se te iste i nadmaše odricanjem od glumačkog talenta
pojedinaca kojima ipak prevelik odziv publike bude dodatni uteg da pokažu šta mogu i izguraju do limita,
očito da bolje svoje role odigraju kad drže monologe i kad imaju biranu publiku.
zato mi utakmice npr.protiv Dinama ili te evropske ne znače previše da dobijem potpuniju sliku ekipe i klupe
dok ti isti ne ne dosegnu potpunu zrelost protiv ostalih momčadi HNL-a.
dok Poljud tim istim ekipama na gostovanju postane misto di će se ponašat po regulama domaćina , da budu u tišini dok im "bili ministranti" održavaju misu i dile hostije dok im trener domaćina prvotno ne sasluša ispovid i da im upute za odrišenje grija, možemo tek onda govorit o putu naprid, pa i malim koracima.
Dinamo je u ovakvim konstelacijama snaga neprelazan, i u glavama samih nekih igrača takav duboko ukorjenjen pa ni onda ne daju šta triba,šta mogu,
a evropa izgleda ka izlazak na rivu ili na nediljnu misu di se gleda kako ćeš se lipše obuć i modernije
počešljat.
umisto da potegnu iz naftalina onu staru izreku, koja im je pripisana u nastajanju, a ta je da upadaju ka
hajduci.
zato se klub i Hajduk zove.
mnogi, pa i na forumu će se možda zapitat, a di je klub Rijeka u ciloj to priči?
baš to, Rijeka je samo jedna lipa priča. bez omalovažavanja,
nekome su i one ugodnije uhu.
šta sami onda mi ne pričamo svoju priču, glavne uloge već imamo odabrane, tu su i sporedni likovi, fabulu radnje već imamo, tu je i izdavač i mriža prodajnih mista. ma, ne moramo bit ni bestseler, bitnije je da se ta priča dok traje dalje čuje, neka teče u nastavcima dok nekima ne dopizdi, pa opet nanovo, dok se usmenom predajom ne bude mogla prepričat.
ovako, zadovoljstvom malim ciljevima i predodređenim mistom pod nogometnom kapom, svojoj dici ćemo jednog dana postat smišni, jer odrastanjem će i oni razumit samo to da im čaća priča bajke o jednom velikom Hajduku, kojeg oni nisu imali prilike upoznat, a mogla bi.
ne fali puno za pravu priču, samo je pitanje oćemo li imat uvik dovoljan broj pripovjedača da priču pričaju,
priču koja bi jednom mogla bit opet realnost.
p.s. nisan pripit, samo san se malo otresa nakon sinoćnje utakmice, šta bi baljezga da jesan o tome nebi moga ni promislit.
M.K.:" Nisam nikoga poslao u materinu, nego sam im rekao da su pederčine." "Ich bin ein Venezianer" Hvala šta ste ubili Hajduk, osta nan je samo kaštelanski crljenak