Pred nama je nova tematska sjednica Gradskog vijeća na temu Hajduka. Nadvije se svako pola godine oblak straha nad Poljudom. Utakmicu s Gradskim vijećem Nadzorni odbor i Uprava doživljavaju puno traumatičnije nego utakmice s Dinamom ili Rijekom i jednim dijelom to je uredu jer tu se mjeri njihov rad, njihova, a ne Magličina, Kouassijeva ili Vlašićeva statistika. Iskreno se nadam da će to ove godine biti prijateljska utakmica s jednim i isključivim ciljem; dobrobit svima važnog kluba.

I prošle godine sam, proučivši materijale, svoj stav iznio prije Gradskog vijeća upravo želeći odmaknuti bilo kakvu špekulaciju.

Iako svi Splićani rođenjem dobiju trenersku licencu, ne osjećam se meritornim suditi o sportskom dijelu upravljanja Hajdukom. Znam da smo treći, bili smo i lani iza Dinama i Rijeke, a moguće je da ćemo tu završiti i ove godine, iako mi ne možete zabraniti nadu da se dokle god ima matematičke šanse nadam da ćemo skočiti bar za jedno mjesto. Lani smo osvojili Kup, a imamo dobre šanse za tu titulu i u ovoj sezoni. Ne samo da se ne osjećam meritornim nego sam uvjeren da su sportski rezultati, koliko god to svakom okorjelom navijaču bogohulno zvučalo, još uvijek u drugom planu. Nikako ne i nebitni jer u konačnici sportski uspjesi nužno utječu i na financijske rezultate.

Mjesto gdje sport značajno utječe na brojke su transferi. Jedno je sigurno, ova godina neće ostati upamćena po velikim transferima i ako postoji “rubrika” u kojoj nisu postignuti najavljeni i očekivani rezultati to je ta. Ljudi koji aktivno rade na nogometnom tržištu uvjeravaju me da je ovo ljeto što zbog Svjetskog prvenstva, što zbog drugih okolnosti nije bilo plodno za većinu hrvatskih, ali ni za brojne inozemne klubove.

Svi gaje velika očekivanja kad su zimski i sljedeći ljetni prijelazni rok u pitanju, no ne postoji garancija za uspjeh jer jednostavno transferi nisu kategorija koju se može pouzdano budžetirati.

Upravo zato veseli što klub svake godine postaje sve manje ovisan o prihodima od transfera. Pozitivan trend neto operativnog rezultata kluba bez prodaje igrača i ove godine je nastavljen. Taj podatak na najbolji način ukazuje na sve pozitivno što je uprava kluba napravila u prethodne dvije godine. Nemojmo se lagati: bez ozbiljnih transfera Hajduk neće u kratkom roku vratiti sve dugove, niti će biti spreman za značajan rezultatski iskorak, pogotovo kad su europska natjecanja u pitanju. No ono što nam ovakav model upravljanja garantira je racionalno, samoodrživo poslovanje kluba u kojem neće biti novih dubioza i kostura iz ormara koji bi mogli ugroziti opstanak Hajduka.

Ukazali smo povjerenje udruzi Naš Hajduk i modelu upravljanja koji su predložili. Vjerujem da se možemo složiti da su naše povjerenje opravdali.

Uz racionalan i održiv budžet Uprava i Nadzorni odbor lani su nam obećali vraćanje kredita. To sam lani izdvojio kao ključne kriterije o kojima će ovisiti moja podrška u narednom razdoblju. Kredit nije vraćen, barem ne u o iznosu kojem se to moglo očekivati, ali tu dolazimo do već spomenute priče o transferima i mojoj vjeri da će se u narednoj godini i taj dio sanirati kao što je to odrađeno s velikom većinom drugih dugovanja.

Hajduk se postupno približava onom trenutku u kojem će moći reći da nije nikome dužan. Je li vođenje Hajduka idealno? Nije. Rade li Uprava i Nadzorni odbor pogreške? Rade. Ipak, kad usporedim njihove rezultate s rezultatima svih uprava posljednjih godina vrlo je jednostavno donijeti odluku. Mi na Gradskom vijeću zapravo ne ocjenjujemo rad Nadzornog odbora ni Uprave, nego upravo model narodnog kluba. Nadzornom odboru kao i upravi uskoro ističe mandat. Njihov rad ocjenjivat će se na klupskim izborima, nema razloga da ne vjerujemo da će članovi dobro izabrati, ponovno bolje nego bismo to napravili mi.

Česte su rasprave o tome kako klub treba privatizirati. Mislim da o tome trenutno ne treba trošiti riječi s obzirom na to da ozbiljnog ulagača u ovom trenutku nema na vidiku.

Osjećaj pripadnosti klubu nikad nije bio tako izražen. Broj članova iz mjeseca u mjesec raste kao i broj ljudi koji će birati novi Nadzorni odbor. Usporedbe sa svim ostalim klubovima u ligi kad su u pitanju prihodi od prodanih pretplata, ulaznica, ali i brandiranih proizvoda potvrđuju nam da smo dobro izabrali.

Grad je ove godine po prvi put ispunio obveze iz ugovora o koncesiji stadiona te su uložena značajna sredstva u infrastrukturu. Ne smijemo zaboraviti da je i Hajduk uložio u infrastrukturu posljednjih godina preko 6 milijuna kuna.
Nisu Hajduk i RNK Split te sreće da ih Grad ozbiljnije financijski pomaže kao što je to slučaj kod drugih nogometnih prvoligaša, pogotovo onih u vrhu lige za koji oba splitska prvoligaša konkuriraju. Nije izgledno da ćemo to bit u stanju ni u narednim godinama zato ispunjavajmo ugovorne obveze redovito, u skladu s gradskim mogućnostima i dajmo im barem potporu i mir.

Koncesija na 25 godina prvi je konkretan, studiozno pripremljen i elaboriran prijedlog. Osnovni cilj tog prijedloga je da se Hajduk nastavi razvijati kao narodni klub, bez upliva dnevne politike. Kao takav bio bi u mogućnosti privući najkvalitetnije kadrove u upravljačke strukture. Taj će prijedlog biti prezentiran javnosti na tematskoj sjednici o Hajduku, doživjet će, kako bi rekli u Saboru, svoje prvo čitanje. Hoće li Gradsko vijeće iznjedriti neki drugi, bolji prijedlog, odbaciti ovaj, prihvatiti ga u cijelosti ili uz određene nadopune ostaje za vidjeti. Držim da odluka o koncesiji dugoročno utječe na sudbinu Hajduka i kao takva traži širu javnu raspravu. Predstavnicima Udruge treba dati vremena da projekt predstave građanima. Mene su uvjerili i moj stav je da boljeg rješenja u ovom trenutku nema. Rado ću razmotriti bilo koji dobronamjerni prijedlog, analitički pripremljen i objašnjen kao što je ovaj udruge Naš Hajduk.

Ne radimo od Hajduka cirkus i dajmo klubu mir. Toliko su zaslužili.