Prodat Maloču i zadržat A. Milića je pod muss za ovaj prijelazni rok. Uz to imamo i Z.Milića pod profesionalnim ugovorom.

Piše Alfi da se Palermo zanima za Prcu i Prskala.Prcu nebih još prodavao,ali za Prskala bi mogli i pristat,mogao bi on imat budućnost u seniorima,ali nemora i nije da je neki ekstra igrač,zasigurno ima takvih još po Dalmaciji koji bi pješke došli u Hajduk,dobar je,ali na 400 k eura bi mogli pristat
Radije bi prodao Prskala pa da netrebamo prodavat Šimića koji bi iduce godine mogao polako i u prvoj ligi igrat,a za dve godine standardan prvotimac.

Pa nakon te utakmice čovik je bija ubijen do suza.
Momak ima limite, ali ima nelimitirano srce.
Njega i Jozu baš respektiran radi stava. I Maglica je jako srćan tip.
To ne umanjuje  njihove mane i moje ruganje s istima....

Ako mu je Čop frend, 100 puta ću ga više respektirat ako ga izljubi, nego ako radi navijača glumi neku antipatiju, a onda skupa na cajkama vrte ture.....

Nebi reka da Maloča ima neki stav koji bi ga činija kapetanom Hajduka. Možda ima srce, možda ima stav, ali mu fali agresivnosti, fali mu muškosti, fali mu ono da vikne na momčad agresivno i glasno, da ih motivira da prenese tu agresiju na momčad.

Nisan reka da je triba se sad zakačit sa Čopom pa onda posli s njim pit i grlit se, ali neku distancu je triba napravit odnosno normalno ga sportski pozdravit, iako mu ja zamiran i prijateljstvo sa njim ako baš oćeš, a to nije u redu s moje strane jer svi znamo da su igrači većinom prijatelji ili dobri između sebe i neka je tako, ali moj idealni kapetan Hajduka je neko ko igrače ala Čop prezire i najviše takve grize na terenu, mudonja, luđak i srčan igrač u jednom.

Nešto ala Štimac

Za mene bi kapetan Hajduka bio Mario Pašalić.
Maloča je ''slučajni'' kapetan u nedostatku drugoga.
Plete je persona i kvalitet, za druge ne znam od 2000 naovamo.

Ma da nebi reka jednu rič kontra toga.

Mali Pašalić je rođeni lider, ne samo da je srčan, da je borac, nego kada neko sa 19 godina vuče momčad, vadi i vodi momčad sa golovima, asistencijama i igrama tu se naprosto vidi karakter koji će tek kasnije doć do izražaja, ako se bude pravilno razvijat naravno.

Plete također, odlično rečeno, kvalitet i persona, karakter, vjeran klubu, ljubimac navijača jedan od rijetkih bez ikakve ljage.

Štico je bija agresivan, vođa, mudonja na terenu i kvalitetan stoper, moran priznat da san ga ka igrača obožava, bija je neko ko bi ne znam kojem protivničkom igraču uša u facu i reka "šta je pičko", zna je tu svoju agresivnost prenit na suigrače, ali se već onda vidilo da voli bit šerif u svlačionici, kako u Hajduku tako i u reprezentaciji. A onda je završija karijeru uvatija se pozicije u klubu i izašlo je na vidjelo koja bijeda od čovjeka je u pitanju.

Jebiga, ni prvi ni zadnji ljubimac navijača koji je nakon nog karijere ka nog funkcioner ispa smrad, poltron, lopov i egomanijak

Uf, lapsus Schmeichela - Srđan Andrić.Bog.

Štimac - inteligentan, elokventan, srčan, kvalitetan ka igrač..... Jebi ga, to što je moralna spodoba, ne umanjuje njegove liderske sposobnosti.

Dobar je i Srđan naravno, uvik san ga cjenija.

Jednom prilikom kada se osnovala jedna podružnica tu u okolici Trogira, još dok je Miše bija trener došli su Miše, Andrić i Marijan Buljat da uveličaju tu proslavu, i bija san u blizini malo priča sa Marijanom i Srđanom, jebeš mi mater ako je čovik prozborija dvi riči, miran, tih, bez nekih prevelikih emocija, ali da je pravi kapetan Hajduka i da je uvik govorija na terenu to je istina.

I ne, nisam bija ni pijan, niti san ga pila, balija po njemu, ili para majcu uz povik "Hajduk živi vječno" pa da je zbog toga bija tih

Normalno smo pričali nas par s njima dvojicom.