Gledan prekjuče Manđo, Koke i ekipa idu u presing ka bisni pasi, a Pepe i Ramos isprid njih, bez pardona i kompleksa izbijaju taj balun svon snagon. Već u nekoj sljedećoj utakmici, Anceloti će tražit od njih da odigravaju, pa će onda – odigravat. Ili šta kaže Nane Bilić, Čelzi more parkirat autobus protivniku, ili natirat protivnika da parkira autobus.
A Hajduk, zamislite to ne more. Maloča i Milović ne mogu osjetit kad je vrime za kendat ga na dvajsčetvrti red tribine, a kad triba odigravat. Kako to?
Hajduk igra tu tika-taku, a Mijo i Mislav, priko kojih prođe sto baluna po utakmici i oni ne znaju točno šta bi sa svakim od tih sto? A Xavi zna. Pirlo zna. Kako to u tri pm?
A ljudi moji!!!!
Tušo je prije više od godinu dana uveja pravilo : Ko kenda pyzda! I onda se Mijo, Mislav, Maloča i Milović trude već u oduzimanju odigrat.
Nekad je to dobro, nekad smišno, nekad i žalosno. Al to je taj stil igre. Ajmo provat igrat tako, svaki trening, svaku utakmicu.
Iz Mijinog razmišljanja šta će sa balunon rodile su se tri, četri, pet šansi protivnika, ali se rodija i naš gol, kad ga je gurnija Sušiću između dvojice, pa se obrana Dnjepra raspala i bila tako smušena dovoljno dugo, dok ga nismo, uz dozu sriće stavili unutra. Rodila se i šansa za Avdiju, koji je moga, da je šmeker, uz to šta je fajter, samo prsima gurnit Maglici na praznu branku.
Al da je Avdija šmeker, uz to šta je fajter, bi li on sa dvajstiosan godina bija u Hajduku? Bi li uopće doša u Hajduk?
Mezga i Gotal su došli u nas ka slobodni igrači i vidiš odma da su pojačanja. Slobodni igrači, ej!!!
Kad smo se ovin stilon igre predstavili u superkupu kontra Dinama, ja san vrtija glavon i reka to je prambiciozno za kadar koji mi imamo. Sad je prošlo već više od godinu dana, i odustajanje od Tuše i ovoga svega bi bilo debelo vraćanje unazad. Pogotovo šta je Tušo pokaza prije petnajst dana da more momčad dignit. Da ga svlačionica sluša i da je uz njega.
Tušo ima svoju ideju kako igrat balun i forsira je iz dana u dan. Izbacivanjen Dundalka i Šahtera zaslužija je kredit do kraja sezone.
I ja san ima dilema sve do prije petnajst dana. Nakon Slavena i Šahtera ih neman.
Igor Tudor je najvažnija figura koju Hajduk ima u ovon trenutku. Bit će i dalje oscilacija, al dok Tušo ima ovu strast i ovu volju, momčad će napredovat.
Napredovat će zato šta mu viruju i to više nego ikad. I ne samo igrači, Tuši viruju i Brbić i Vučević.
Viruje mu i Torcida. Unatoč svim manjkavostima u igračkom kadru i klubu općenito, more se iz svega toga izrodit – puno dobrih stvari.