Forumaš vlaj na svakoj stranici ispali 5 poruka, a svaka je ista. Mislim da smo nakon prve shvatili što si htio reći, čemu ovo?
Šteta što smo izgubili, šteta što nismo pobijedili. Slažem se da je najveći krivac naš trener, onaj isti koji je neki dan hvaljen. Po meni je ključan trenutak izlazak Mezge (valjda je ozlijeđen kao i Kouassi protiv Dnipra), koji ima 29 godina i iskustvo potrebno za ovakve utakmice koje npr. Bašić sa svojih 10 seniorskih utakmica nema. Smjena? To je korak o kojemu treba dobro promisliti, koji se donosi ponajprije hladne glave. Prvenstvo se, što čak važi i za ovaj HNL, dobija ili gubi u malim utakmicama. Vruće glave su svi poletjeli naprijed nakon 2:2, i na kraju primili gol za 2:3. Pa opet, u tome se vidi želja, srce, ali treba i glava. Trener. Osobno, mislim da bi njegova smjena bila korak natrag, i da je zapravo ne treba uopće ozbiljno razmatrati.
Zašto? Po meni, mislim da je Tudor upao u probleme sa zamjenama jer su neki igrači trenutno došli u nemilost koja kod njega traje nekoliko utakmica. Mogu samo nagađati zašto, a na forumu su se spominjali problemi nekih igrača sa klupskom disciplinom. Ako je to u pitanju, onda je to stvar procjene trenera iza koje vjerojatno stoji i sportski direktor i predsjednik. Po pitanju kratkoročnog rezultata vjerojatno je procjena pogrešna, ali dugoročno gledano, njome se dobiva nekakav red. A bez reda... Da je barem bilo reda u Hajduku u zadnjih 15-20 godina! Sami nered. Zato, ako se netko ogriješio o klupski pravilnik koji kaže da je trenerova riječ zakon - onda je to za mene zakon. Jer nitko nije i ne smije biti iznad Hajduka! Jesu li trener-sportski direktor-predsjednik ovakvom odlukom iznad Hajduka? Stvar je procjene, stvar je onoga što mi zapravo želimo. Ja želim red, jer sam uvjeren da je on jamac uspjeha. Kako vidimo, financijski, Hajduk nije "11 kvartal za redom u minusu" već je u plusu! Zašto? Ponajprije jer se uvodi red. Također, cilj Hajduka je izboriti plasman u kvalifikacije za europska natjecanja dogodine, pa o treneru ili o sportskom direktoru ili o predsjedniku raspravljajmo na kraju godine jer, zapravo, ništa se neobično po pitanju ispunjenja ciljeva nije dogodilo.
Red nije jedini faktor uspjeha, drugi vrlo bitan faktor je rad. Tu možemo i moramo još puno. Jedan dobar primjer je Čop. Za mene je on isto nula od čovjeka (od nabrojanih Andrijašević ipak nije zaslužio mjesto među Jeličićem, Hrgovićem i Čopom - za njih je on gospodin čovjek, barem zasad), ali napredak se vidi. Ne kažem da je on sad neki veliki igrač, ali je bolji igrač nego što je bio. U Hajduku je bio iza Vukušića kojeg danas nažalost ne možemo naći na radaru. Međutim, nema ništa preko noći, pa tako nas čeka još puno rada.
Ja sam utakmicu gledao na sjeveru i doista nisam kompetentan da kažem je li nešto bio prekršaj ili nije, onaj tko je gledao na televiziji je mogao itekako bolje vidjeti od mene. Ali ova utakmica uopće nije imala grubih startova, "igrao se nogomet", kako je uobičajeno reći za takvu utakmicu, a u takvoj utakmici Hajduk dobije 7 žutih kartona, a Dinamo 2. I to Šimunić dobije taj drugi u zadnjih deset minuta. Već na poluvremenu, i bez televizije, meni je bilo sve jasno - dobili smo 3 žuta (Caktaš, Anđelković, Vršajević) a nijedan radi grubog faula. Od ta 3, Vršajevićev je bio ispravan jer je uzeo loptu da spriječi kontru, ali ova dva - meni uopće nije bilo jasno zašto su dobili žuti pa neka mi netko pojasni. Tako i onaj start Caktaša koji mu je kao trebao biti drugi žuti je, možda, trebao biti prvi žuti. Opet, ovisi o kriteriju. Ali siguran sam da mu je to bio prvi takav start i da je išao na loptu. Ali veći problem je dosljednost: kriterija se treba držati, a ne jednima suditi dok se drugima gleda kroz prste. Nadalje, nije mi jasno ni zašto je poništen Magličin gol za 3:0, jeli mu Dinamov igrač vratio loptu ili se od Dinamovog igrača odbila lopta do Maglice koji je bio u zaleđu? Je li nešto slično bilo kod utakmice Hrvatska-Irska 3:1 kada je Jelavić na Euru zabio za 2:1? Međutim, to je HNL, močvara, i bilo je doista divno udahnuti malo svježeg zraka gledajući utakmice kvalifikacija za Europsku ligu u kojem Hajduku nisu sudili hrvatski suci - šteta što je propuh trajao tako kratko.
Broj članova i posjeta na stadionu nije nešto čime se treba sprdati već nešto što je vrijedno divljenja. Gledatelja je bilo sigurno više od pola stadiona, dakle, sigurno više od 20.000 ljudi, koji nisu pljeskali porazu, već želji i onom pozitivnom do 65. minute. Samo, utakmica se igra dok sudac ne svira kraj. Utakmica je kod rezultata 2:1 za Hajduk produžena 5 minuta, a ja se mogu sjetiti samo jednog ulaska popularnog autića za ozlijeđene zvanog Cedevita u drugom poluvremenu - iako je bilo 5 ili koliko žutih kartona.
Laku noć prijatelji, sutra je novi dan!
Samo vjera, nada i ljubav, a najveća od njih je ljubav. Merčep, Praljak, Prlić, Petković, Ćorić, Pušić, Stojić - velikani hrvatskog naroda
