Činjenica je da Tudor nema igrače za parirat Dinamu i Rijeci i malo koji trener bi bio sa ovakvom ekipom bodovno bliže tom dvojcu.
Isto tako je činjenica da je tvrdoglav i da uporno pokušava igrat nešto što ova ekipa ne može igrat. Osim toga ekipa je užasno selekcionirana. Prebukirana na nekim mjestima, dok na drugima nema nikakvih rješenja. To nije samo Tudorov grijeh.
Ja sam za promjenu trenera samo ako su odnosi između igrača i trenera nepovratno narušeni. U suprotnom, pa ovo je naša realnost. Isčupan bod 'doma' protiv Rijeke je nažalost uspjeh i realnost. Svi se prije sezone zaklinju u pravi put, strpljenje, ovo ono, a kad vidimo da nas taj put vodi u grčevitu borbu za treće mjesto, onda nam se to ne sviđa i htjeli bi trenera koji će nas sa ovakvom ekipom držat u trci sa Rijekom i Dinamom. A koji je to?
Kad je Špaco 'pirijom' sa limitiranom ekipom držao priključak s Dinamom, ušao u EL i tamo bio kanta za napucavanje, onda je to bio antinogomet, Hajduk mora igrat napadački, Hajdučki, to nije Hajduk....i da smo sa Špacom na 3 boda od Dinama, sad bi se tražila smjena i trener pod kojim će Hajuk igrat nogomet. Evo, ovo je trener koji pokušava da mu ekipa igra nogomet.
Karačić je trener po mom guštu, i strašno mi je krivo što uvijek izvisi u kombinacijama za trenera Hajduka. Njegove ekipe uglavnom imaju rezultat, ali što je garancija da bi uspio u Hajduku? Ništa. Nakon par poraza, tražili bi Vulića ili Katalinića.
Hajduk se prije svega mora stabilizirat financijski i upravljački, treba se odlučit za jedan put i istrpit sva posrtanja. Od promjena samo radi promjena nema ništa. Da mi imamo ekipu koja je kvalitetom i financijski močna poput Dinama i Rijeke, onda je promjena u slučaju ovakvih rezultata nužnost i obaveza. Ali nažalost, ovo je naša realnost. Mi smo svjetlosnim godinama iza Dinama i Rijeke, i jednostavno se moramo pomiriti s tim, te raditi na tome da im se približimo, a to preko noći ide samo sa raznim sunmjivim likovima koji će donjet brdo love, ali onda nema NH-a.