Poštovani gosp. Mikleniću!

Redoviti sam čitatelj Glasa Koncila što zbog želje informirati se o događajima u domovinskoj i općoj Crkvi, a što zbog činjenice kako u župničkoj službi imam pristup vjerskim tiskovinama i nastojim povećati svijest kod vjernika o važnosti informiranja kroz vjerski tisak.

Bit novinarstva jest što objektivnije izvještavanje o određenim društvenim i inim događajima i datostima u svrhu upoznavanja javnosti s istima. Naravno kako svaki novinar može imati i donositi svoje zaključke, no problem se pojavljuje ukoliko su oni, što je nažalost čest slučaj u suvremenom novinarstvu, doneseni slučajno ili namjerno bez dovoljnog uvida ili informacije o onome o čemu se piše. Svakodnevno smo svjedoci tih devijacija u različitim tiskovinama kada je riječ o Crkvi, a, nažalost, isti se slučaj dogodio i u najnovijem uvodniku Glasa Koncila.

Očito je kako je osobni stav prema aktualnoj vlasti, kao i prema ideologiji lijevih pokreta, koji se kod nas najčešće doživljavaju kao jugoslavenski, pomutila onaj nužni odmak kako bi se stakao stvarni uvid u događaj koji se komentira.

Ponajprije, prosvjed na splitskoj Rivi promatra se u izdvojenom kontekstu zajedno sa neodigranim derbijem i "huliganskim" ispadom navijača u Milanu, što je klasičan primjer izvještavanja kojega su koristili svi mediji, i "desni" i "lijevi" u vremenu neposredno nakon tih događaja. Nakon što su se uvidjele konotacije, pa i političke toga tih zbivanja, neke su tiskovine "okrenule ploču" pa se počelo manje ili više pozitivno izvještavati o svemu što se dogodilo. Naravno kako je i politika uvidjela potencijal kojega ima ovakvo zbivanje, koje samo po sebi i je "političko" ako uzmemo ono široko tumačenje pojma gdje je politika sve ono što se tiče društvene zajednice, pa tako i sport, nastojala se je "ogrebati" za pokoji jeftini politički poen.

Prva pogrješka koja se potkrala u tekstu je tumačenje poznate rimske uzrečice o kruu i igrama, u kojima je kruh a priori svakome važniji od igre. Niti je tako bilo u vrijeme rimskih careva koji su organizirali spomenute igre, niti je danas, kada će mnogi fanatici i nogometni kibici uložiti mnogo više u igru negoli u kruh. Dokaz tome su ljudi koji od svoje radničke plaće po ono malo preostalih pogona odvajaju novac za posjetu utakmicama u Azerbejdžanu ili kakvoj drugoj udaljenoj zemlji, a kasnije "stežu remen" kako nas je pozvao jedan od bivših premijera.

Naravno kako je moguće nogometu biti katalizator društvenih promjena, iako nevješto zaključujete kako bi broj nezaposlenih i socijalno stanje u državi trebalo biti gotovo pa jedini razlog narodnog bunta. Zašto bi onda reguliranje bračnih zajednica, kurikulum zdravstvenog odgoja ili procesuiranje komunističkih zločina trebalo zauzeti primarno mjesto, kako se često stječe dojam iz crkvenih nastupa, pa i Vaših osobnih, ispred socijalne situacije. Bunt navijača na Rivi je ne samo izraz nezadovoljstva situacijom u nogometu, nego i u: sudstvu koje ne procesuira očite nepravilnosti u sportu, kao i u drugim društvenim situacijama; korupcijom, koja je dokazana u sudačkoj organizaciji, kao i u mnogim društvenim poljima, ali su koruptivni elementi i dalje uvaženi čimbenici društva; vlasti na lokalnoj i državnoj razini koja se nejednako odnosi prema svim subjektima; odnosu prema ljudima i njihovim pravima, koje je prigodom derbija grubo narušeno, a narušava se svakoga dana kada ljudi žive ispod granice siromaštva ili nemaju mogućnost svojim radom uzdržavati svoju obitelj; centralizacijom nogometa, gdje se jednom nekad velikom klubu, a danas udruzi koja krši zakone ove države, omogućuje sve; isto kao što Split, Rijeka ili Osijek ne mogu dobiti neko ministarstvo ili povećana ulaganja u razvoj privrede. Moglo bi se tu još mnogo toga nabrojiti, ali i ovako sam odužio.

Čini li to ovaj skup zato politički usmjeren na bilo što "lijevo", "jugoslavensko" i sl.? Pitam se može li se organizatore skupa, koji su na sam dan neodigranog derbija došli pred zagrebačku katedralu i među branitelje u Savsku ulicu tako jednostavno okarakterizirati borcima za nekakvu drugu stvar osim one koja je duboko "hrvatska"!? Mogu li momci koji su u vrijeme poplava u Slavoniji organizirano došli pomoći raditi nasipe kako bi zaštitili hrvatska sela biti bilo što drugo osim stvarne slike hrvatskog čovjeka koji, iako nije savršen, što navijači ni u kom slučaju nisu, ima osjetljivost prema drugome!? Može li se zbog činjenice kako neka politička opcija želi ušićariti pokoji politički poen na ovim događanjima, proglasiti marionetama neke antihrvatske politike ljude koji su bili stvarni branitelji ove države s puškom u ruci, u rovu pod kišom neprijateljskih metaka i granata, nauštrb onih koji su se slikali u časnoj uniformi hrvatskog vojnika s pripadnicima hrvatskog mafijaškog miljea!?

Isti onaj gradonačelnik Baldasar, kojega se spominje u tekstu kao osobu kojoj bi prosvjed trebao biti mio, koji dan prije sjednice Gradskog vijeća Splita odbacuje prijedloge onih ljudi koji su organizirali prosvjed na Rivi, udrugu Naš Hajduk i navijače skupine Torcida. Teško je zamisliti kako bi oni koji su sami izjavili kako ih razočarava pristup gradonačelnika pitanju gradske imovine, što Hajduk jest, mogli samo koji dan kasnije raditi njemu u korist.

Sama činjenica kako mediji u predjedničkoj kampanji traže očitovanje kandidata također nije niti smije biti sporna. Naravno kako netko tko će jednoga dana biti predsjednik države mora imati stav o skupu na koji se okupi preko 30.000 građana ove zemlje. Ako imaju stav o stvarima koje se tiču puno manje populacije, onda moraju i o ovome imati izgrađen i informiran stav. To što se iz njihovih odgovora mogla iščitati više nekakva ideološka i politička floskula negoli stvarno znanje dovoljno jasno progovara o ljudima koji su nam svima stavljeni kao potencijalni vođe, što bi također mogao i trebao biti razlog za novi prosvjed.

Priča o tome kako prosvjed ide za produbljivanjem nekog fiktivnog sukoba sjevera i juga Hrvatske prisutan je u razmišljanjima svakog neinformiranog ili zlobnog komentatora. Nadam se kako ste vi ovaj neinformirani. Famozni transparent ZG=BG koji se pojavio na Rivi je uklonjen od organizatora, podršku skupu je izrazila udruga Zajedno za Dinamo i udruga Za naš Dinamo, mnoge navijačke skupine iz cijele Hrvatske (Kohorta Osijek, Ultras Vinkovci, Demoni Pula), Nk Varaždin itd. Ovo je jedan od onih događaja koji je ujedinio a ne razjedinio Hrvatsku i stoga je vrlo ružno, da ne upotrijebim i neku goru riječ, nazivati ovo prosvjedom koji razjedinjuje. Na ovaj način jedino od čega se želimo razjediniti jesu devijacije koje postoje u svim porama društva i koje sprječavaju Hrvatsku na putu prema državi za koju su mnogi kroz povijest dali i svoje živote.

Naravno kako ovaj skup nije na istoj razini sa veličinom Domoviskog rata, no svaki događaj koji vodi prema promjeni ustaljene kriminalne paradigme koja je prisutna u Hrvatskoj treba podršku. Zar će se Crkva udaljiti od nekog valjanog i dobrog cilja i stati na stranu onih koji otvoreno i nekažnjeno krše sve moguće zakone, ali i omalovažavaju ono što je svetinja za svakog dobronamjernog građanina ove zemlje!? Možda će se u obranu napisanog i izrečenog stava reći kako komentator ne staje ni na drugu stranu. No, nažalost, to nije istina. Ukoliko se neprimjereno i krivo tumači jedan rijetko pozitivni događaj u ovoj napaćenoj zemlji, tada neupitno stajemo na stranu onih koji se samo skrivaju i potrjebljavaju naše vrijednosti kao paravan za vlastiti probitak. Borba za stvarne vrijednosti hrvatskog društva ne zaustavlja se samo na prokazivanju nekakvih "orjunaških" elemenata, kojih nepobitno ima u društveno-političkim porama našeg društva, ali ih ima i na jednoj i na drugoj strani saborskih kluba. Samo su jedni otvoreniji, dok su drugi skriveni iza lažne maske zalaganja za nacionalno.

Najveći problem svih onih koji se iskreno žele identificirati sa tradicionalnim vrijednostima hrvatskog društva i leži u tome što su ih uzurpirale osobe koje na njima žele graditi isključivo vlastitu dobit.Ti isti će Hajduk prozivati komunističkim klubom, iako je taj isti Hajduk iz grada kojega se odreklo kvinsliško državno vodstvo; koji je odbio talijanske fašiste kao i "najvećeg sina naših naroda i narodnosti" što je malo kome pošlo za rukom (zanimljivo je kako je Tito dobio dva "vrtinjaka" u kratkom vremenu: od Hajduka kojemu je nuđeno postati vojni klub i od Stepinca kojemu je nuđeno ustanoviti nekakvu državnu Crkvu); kluba koji je osnovan pod hrvatskim grbom, s imenom kojega su nosili junaci naroda patničkog podneblja Dalmacije, Hercegovine i Bosne koji su i danas vjerni Bogu i Crkvi; čiji su navijači 50-tih izbvacivani iz Partije zbog navijanja na utakmici; koji su u Kninu, Beogradu i drugdje kamenovani zbog hrvatstva; koji su prvi stali na crtu obrane Domovine o čijoj žrtvi rječito govori spomen-ploča na poljudskom Sjeveru.

Stoga je novinarski i ljudski neozbiljno tumačiti ovaj događaj na način na koji ste to Vi učinili. Posebno kada je poznato kako se u medijima Vaši tekstovi predstavljaju kao i neki ugrubo stav hijerarhijske Crkve u Hrvatskoj. Bez obzira što se neki pokušavaju okoristiti ovim događajem, ne bili smo se trebali zapitati zašto se i oni "drugi" u politici ne pokušavaju voziti na tom "valu"!? Odgovor je, nažalost, očit: jer su duboko povezani sa silnicama koje su dovele do ovog okupljanja. Stoga ne mogu prihvatiti da Crkva ili netko tko govori unutar crkvenih krugova na ovako neinformaira, neutemeljen i način koji očituje vlastitu odbojnost prema nekim misaonim i političkim opcijama u isti koš sa uništavanjem Domovine Hrvatske trpa događaj koji nam pokazuje kako u Hrvatskoj ipak ima snage boriti se za ideale pravednosti i poštenja, koje dijele zajedno sa generacijama hrvatskih mučenika i domoljuba.

To je strana kojoj bi i Crkva morala pripadati. Ja se odlučujem za nju, za njih.

A Vi?

Filip, svećenik