Pozdrav svima. Vidin par stranica prije nakon Gabele i dalje se lome koplja ko je navijac a ko nije i sta Torcida smi a sta ne smi. Cak se i pljuca po ekipi koja prati Hajduka jer ka sta rade i odakle in pare. Pa da ne ulazin u velike rasprave evo za one koji imaju volje i vrimena jedan tekst iz navijackog magazina Tribina br.1 iz 1995. godine meni najdrazeg autora i najiskrenijeg Torcidasa kojeg san upozna Bena Perasovica.
BENGALKA
Pretpostavljam da se vecina sjeca svoje prve utakmice, svojih prvih samostalnih odlazaka na stadion. Ne racunajuci posjete maksimirskoj tribini Zapad, kada me otac po prvi puta uveo u nogometni svijet, priliku za prikljucenje navijackoj grupi vrsnjaka dobio sam u Splitu, na samom pocetku sezone 1976,77. Glas s radija bio je neumoljiv(Karata za nedjeljnu utakmicu ima jos malo, i to iskljucivo stajanje. Tribine su odavno rasprodane.). Mom ocu se bas nije islo na stajanje,
a kako je Hajduk poseban dio porodicne religije, uslijedilo je zeljno ocekivano pitanje. (Bi li ti isao na stajanje s prijateljima.) Stajanje. Bio sam odusevljen idejom, osjecajuci da se radi o jednom zasebnom svijetu unutar stadiona, kojeg su mnogi smatrali opasnim. Prijatelji, koji su vec odlazili sami na stajanje, docekali su me pitanjem
(Koja je osnovna razlika izmedu nas i Amerikanaca. i odgovorom Amerikanci imaju Divlji Zapad, a mi imamo Divlji Istok.). Ta prica nije imala nikakve asocijacije na zemljopis tadasnje Jugoslavije, nego je oznacavala stajanje Istok starog Hajdukovog stadiona, na kojem sam se ubrzo nasao.
NOVI PRIJATELJI
Na stajanju sam upoznao nove prijatelje i iskusio mnogo toga. Moje dotadasnje poznavanje zivota na tribinama, na sjedecim mjestima, govorilo je o relativno umjerenim i izoliranim povicima koji su se upucivali igracima ili sucu, o nekoliko zastava koje smo obicno nosili mi klinci, o ustajanju sa sjedista samo u slucaju stopostotne sanse ili kada padne gol. Valovi nisu postojali. Na stajanju je sve bilo drukcije, skandiranja i zajednicke pjesme koliko hoces, puno zastava i transparenata, dimne i bengalke, skandiranje se odnosilo na suca i igrace, na klub, ali i na protivnicke navijace, policiju, vlastitu upravu ili bilo sto drugo. Valovi su znali biti veliki, sto znaci da je na stajanje bilo ponekad propusteno i vise ljudi nego sto uopce moze stati u predvideni prostor. Tada bi val krenuo s vrha stajanja prema dolje, i oni koji su bili na kraju riskirali su padove i ozljede, pokusavajuci ponekad, iz preventive, gurati ledima prema natrag, dakle pokrenuti val ljudi u suprotnom smjeru, ali to nije tako lako i ovisi o visini betonskih stepenica na svakom pojedinom stajanju. Zivot je na stajanju bio drukciji od onog na tribinama, ne samo zato sto jedni stoje, a drugi sjede
(u poluvremenu se slika zamijeni tako sto ovi koji sjede ustanu da protegnu noge, a ljudi sa stajanja sjednu da se malo odmore), nego zato sto je stajanje omogucavalo aktivan odnos prema utakmici, osjecaj sudjelovanja u cijeloj prici, pa i direktnog utjecaja na rezultat. Sportski novinari su navijace sa stajanja obicno zvali najvatrenijima ili najvjernijima i upravo je zbog navijanja onih sa stajanja smisljen pojam #dvanaestog igraca#.
PROFILIRANJE NAVIJACKE GRUPE
U zagrebackom Maksimiru je izgradnjom ogromne tribine Istok bilo omoguceno najvatrenijim navijacima da utakmicu prate s povisenog i boljeg mjesta, ali ni oni tada, ni drugi fanaticni i vjerni navijaci poslije, nisu na toj tribini sjedili, nego stajali. Profiliranje navijacke grupe, u slucaju Dinama, pocinje kada se jezgro smjesta na stajanje Sjever. Stajanje Sjever je mjesto radanja Bad Blue Boysa i cinjenica njihovog seljenja na stajanje Istok samo pokazuje da su kao grupa postali svjesni vlastitog utjecaja, ukljucujuci i onaj medijski, za kojega je stajanje Istok neusporedivo bolji polozaj od Sjevera. Danas su Boysi na tribini Jug, ponovo negirajuci princip sjedenja i uspostavljajuci vlastito stajanje tamo gdje je netko zamislio sjedenje. Mozete li uopce zamisliti navijacko pleme, brojne ultras grupe kako promatraju utakmicu sjedeci. Ja ne mogu. Kad su ljudi zbijeni, kad stoje, skacu, skandiraju ili pjevaju, onda postoji odredena topla struja koja ih simbolicki i fizicki povezuje. Na faksu sam ucio da postoji topla struja gomile i hladna cirkulacija mase. Sto to znaci, pita me faca iz moje vlastite ekipe, drzeci polupraznu flasu vec smijesanoga bambusa. To znaci da smo gomila, recimo, mi na utakmici koji brijemo i stalno navijamo, i tu se moze osjetiti topla struja, a pojam mase oznacava ljude na trznici ili u kinu, gdje mogu danima dolaziti, a da nikad ne prokomuniciraju medusobno. Zato se u sociologiji i kaze da postoji topla struja gomile i hladna cirkulacija mase.
Medutim, predstavnici institucija ne vole bas tu toplu struju gomile, jednim dijelom i zato jer doista moze biti destruktivna i opasna, drugim dijelom zato jer im vise odgovara lijeciti posljedicu a ne uzrok. Zato su se dosjetili kako problem rijesiti, ukinuti stajanje na nogometnim stadionima. U Engleskoj je pao cak i legendarni Kop, stajanje na kojem su se okupljali navijaci Liverpoola, i nece vise biti dopusteno odigravanje utakmica ako stadioni nisu uredeni po propisima, sto znaci bez stajanja. Tko moze zabraniti grupi od nekoliko tisuca ljudi da stoji na stadionu. Dali ce engleski policajci palicama tjerati ljude da sjede na predstavama oko kojih ce se sljedece godine okrenuti veliki novci. To cemo, nadam se, vidjeti i live verziji.
SJEDENJE I STAJANJE
Navijaci koji sjede i navijaci koji stoje. Naravno, nije sve uvijek jasno odjeljeno, postoje male ili prijateljske utakmice, ali za bilo koji derbi ili iole znacajniju utakmicu podjela se zna, kao sto se zna da bi se oni navijaci koji stoje (skacu, plesu, navijaju) uvijek rado mijenjali, kada bi mogli za jednu ili dvije minute pogleda s tribina. Ne duze, ali barem malo, da se vidi kako Sjever ili Jug izgleda sa Zapada. Mozda bi se i oni koji sjede zamijenili na par minuta s grozdovima ljudi, salova i zastava na stajanju, ali o tome nemam dovoljno informacija. Cinjenica je da onaj ko zeli na kratko sa Zapada vidjeti svoj Sjever ili Jug za vrijeme vazne utakmice, zapravo zali za vizualnim dozivljajem, a onaj tko bi mijenjao na kratko svoje sjediste tribine Zapad s mjestom u gomili u Sjeveru ili Jugu, taj zali za tjelesnim i plemenskim, zestokim iskustvom. Kada sam se prije jednog derbija u Splitu sreo s prijateljem, on je isao na Zapad, a ja na Sjever. Rekao mi je
(Vidis, Bene, ti si akter spolnog odnosa, ti se sevis, na Sjeveru si, a ja sam ostario i postao perverzan, pa gledam porno filmove, dakle promatrat cu to sa Zapada.).Stajanje se ponekad pretvara u princip. Recimo to rijecima jednog Torcidasa s gostovanja u Sarajevu 1979., kada mu je nekoliko puta tip iz straznjih redova viknuo sidi doli, a cekalo se na pocetak utakmice zadnjeg kola koje je odlucivalo o prvaku.
Sta sidi doli stae. Jebenti Iruda, cilu godinu stojimo, idemo na gostovanja, sve za Hajduka, i sa si mi nasa rec, sidi doli. Sta nisi osta doma, jebenti.
BENGALKA by BENJAMIN PERASOVIC[uredio DalekaObala - 21. siječnja 2015. u 23:36]
