Evo,da ne bude sve tako crno,reci cu da sam puno lakse podnio ovaj derbi nego zadnjih nekoliko slicnih.
Prvi put sam bio sokiran,drugi put isto tako ("pa nije moguce da se opet to dogada") al danas sam znao sta nam se sprema,tako da kad smo ga primili u zadnjoj minuti osjetio sam tugu ali nikakav sok.
Nije bas lijepa usporedba,ali rekao bih da su prva 2 puta bila kad nekome jave da mu je bliznji poginuo u prometnoj nesreci,a danas je to bilo kao kad su nekome javili da mu je bliznji umro nakon sto je bio prikljucen na aparate pola godine. Tuga je ista,ali razlika je ogromna.
Jos jedan plus,ja se ostavljam derbija dok Hajduk ne dobije. Kad jednom dobiju i rijese se ovog gubitnickog mentaliteta onda cu mozda moci pogledati utakmicu za koju ne znam kako ce zavrsiti sa stopostotnom sigurnoscu. Usteda vremena i zivaca.
Igracima stvarno nemam sta zamjeriti,trudili su se,bili su bolji ali na kraju se rezultat gleda a tu su podbacili. Jebiga,zivot ide dalje. Mozda jednom i nauce nesto iz poraza.
