Nije toliko do memorije nego do razdoblja osnovne škole kad mi je Hajduk bio sve. Mislim i sad mi je sve, ali tu ima najmanje nogometa , treba biti i pravnik i ekonomist (i arhitekt kad se pokrene tema obnove stadiona) i štatijaznam što sve ne.
Onda mi je bilo samo do nogometa, igrača i utakmica, ništa NO, uhljebi u radnoj zajednici, marketing itd itd, sve ono zbog čega se sada živciram svaki dan.
Kada gledam unatrag, druga polovica 90-ih i početak 2000-ih bio je za mene čista romantika. A kako nisam bio u mogućnosti često ići do Splita živilo se za radio prijenose i navečer sažetke u HNL emisiji.
Također u to predinternetsko doba kada info o Hajduku nisu bile dostupne u onome obujmu kao danas upijao se svaki članak, člančić u novinama, makar on bio okvirić od pet redaka.
Kada bi mi bilo dosadno u školi po bilježnicama bi redovito pisao rezultate, strijelce, postave, pojačanja koja bi volio dovesti itd. Kad se igrao playstation na FIFA-i bi izbrisao cijeli jedan klub iz kategorije "others" i radio Hajduk, igrače, dresove, sve kako treba (a za to je npr trebalo znati koji igrač nosi koji broj, a kako nisam imao internet da to provjerim svake sezone sam se patio prvih par kola dok bi saznao broj dresa svakoga igrača i onda na igrici to mijenjao)

To su bili dani