http://dph-zagreb.com/vijesti/2015/dragi-navijaci/
Dragi “navijači”,
Prvo krenimo činjenicama koje volite isticati.
1. Baklje nisu opasne.
Vjerovali ili ne, slažemo se. Ja sam cijelu mladost proveo na sjeveru. Ni baklju nisam znao držati, pa su mi sve jakne bile izbužane od baruta. Oko mene je gorilo na stotine baklji, ali nikad nisam vidio da se itko opekao.
Znači, slažem se sa Vama.
- Baklje su predivan ambijent.
Slažem se. Vidjeti mnoštvo baklji kako gore, bilo to na stadionu, moru, Snježnoj Kraljici ili bilo gdje drugdje odaje fantastičan vizualni dojam. Kako za odrasle, tako i za djecu.
Na kraju krajeva, ako je lijep vatromet, onda su lijepe i baklje.
- Baklje su naša tradicija.
Točno. Baklje su već nekoliko desetaka godina tradicija u Splitu, pa i šire.
- Baklje su zabranjene.
Sad stanite i pročitajte opet. B-A-K-LJ-E-S-U-Z-A-B-R-A-NJ-E-N-E.
Ako Hajduk želi igrati neko natjecanje, onda mora poštovati pravila tog natjecanja, a u ovom natjecanju su baklje zabranjene. Znamo da bi netko volio da Hajduk igra Yu ligu (kao što želi Zdravko Mamić), pa da se mogu palit i baklje i bacat topovski udari, ali sada je situacija takva da igramo europsko natjecanje gdje je to NAJSTROŽE ZABRANJENO.
I nikakvi drugi argumenti (lipota, tradicija…) tu ne dolaze u obzir. BAKLJE SU ZABRANJENE.
Koliko to vas drži do tradicije? Tradicija je bila i sa tovarom ići u spizu i po drva. Tradicija je grijat se na drveni šporet i kuvat ručak na vatri. Pa ste se svi napretkom tehnologije „civilizirali“, tovare zaklali i prodali za salamu, špahere izbacili…a, sad ste našli di ćete se držat TRADICIJE??
Ako Vam je do tradicije, učlanite se u neki KUD ili udrugu za očuvanje Dalmatinske tradicije, pa čuvajte ono što je stvarno Dalmatinska tradicija.
U sezoni 1994/95, Hajduk je igrao Ligu Prvaka. Na tribina u cijeloj europskoj sezoni nije bila zapaljena nije baklja. Mislite da su ti momci bili papci? Da im nije bilo stalo do tradije? Nije stalo do navijanja i Torcide? Ili da im nije bilo stalo do Hajduka? Ili im je bilo stalo do Hajduka?
Razmislite još jednom koji je točan odgovor.
I to su bila puno zajebanija vremena nego ova danas. Rat skoro na 100 kilometara od Splita, grad pun pirotehnike i oružja svake vrste..
Znate što su oni uradili da očuvaju „tradiciju“? Palili su baklje na kineskom zidu i rekli da ne pale na stadionu iz ljubavi prema klubu.
Ljubavi koje Vi danas očito nemate.
Shvatite da svaka kazna Hajduka danas boli. U ovoj financijskoj situaciji JAKO boli.
Ja Hajduka doživljavam kao člana svoje obitelji i ne mogu napraviti ništa čime bi mu naudio. Vi ga sigurno tako ne doživljavate.
Kažete da jeste?
Razmislite da nakon svake Vaše baklje, neko doma opali plesku Vašem ocu ili materi. Prva baklja, jedna pleska, druga baklja još dvije, treća – još četiri…i tako dalje. Za svaku novu baklju sve veća kazna.
Hajduka za svaku baklju dobije novu plesku po džepu od UEFA-e.
Do kada biste palili? Možda ne biste ni počinjali, jer ne želite činiti zlo bliskim osobama?
Zašto činite zlo Hajduku, ako Vam je stalo do njega?
Odgovor je jednostavan : ili Vam nije stalo ili ste debili ili kreteni ili idioti. Ili sve troje.
Odat ćemo Vam i jednu tajnu. Znamo da mislite da ste bitni i važni, ali znate šta? Vi ste nebitni. Potpuno nebitni! Nebitan sam i ja. I svi mi! Samo je Hajduk bitan!
A, vi se ponašate upravo suprotno!
Uopće me nije briga koliko ste kilometara prešli zbog Hajduka i koliko ste ulaznica kupili. Sve vaše ulaznice i pretplate, ne mogu isplatiti deseti dio štete koju ste napravili.
Ako Vam je stalo do kilometara, javite se u DPH Zagreb. Za vrijeme iduće europske utakmice, platit ćemo Vam putovanje u Kinu. Samo na Hajduka nemojte ići.
Moći ćete se i pohvaliti da ste zbog Hajduka prešli 15,000 km. Dat ćemo Vam i pečatiranu potvrdu, da je to bilo zbog Hajduka.
Bit ćete NAJJAČI. To je i cilj svega, zar ne?