Često se kod nas pretjeruje, iz jedne krajnosti u drugu, a istina je obično u sredini. Bivšem predsjedniku uprave hvala za sve dobro što je učinio, a ono što nije bilo dobro, neka bude bolje kod novog predsjednika uprave: veće znanje, a time i involviranost, u području sportskog segmenta kluba.
Aš kupa i moja malenkost smo došli do zaključka kako je potreban
zaokret u radu omladinske škole kojoj je potreban moderniji i stručniji kadar, a sam sam zaključio kako je potrebno
stvaranje čvršćih veza unutar kluba, tzv. obiteljska atmosfera, prije svega s igračima, kako se u budućnosti ne bi ponovili slučajevi A. Milić, Caktaš, pa i Kiš, ili bacanja mobitela na teren. Treća stvar koju bi izdvojio je
davanje autonomije predsjedniku kluba, jer NO mora biti nadzorni, a ne upravni odbor. Ukoliko se za neke stvari koje predsjednik radi smatra da nisu dobre, neka ga smijene. Upravljati umjesto njega ne smiju, što je, uostalom, također jedno od predizbornih obećanja velike većine nadzornika.
Čitajući o pokojnom Cruijffu tekstova i tekstova fasciniralo me kako su dvojica genijalaca: jedan trener, a drugi igrač, u jednoj zemlji koja prije njih nije imala nikakvu nogometnu tradiciju, uspjeli napraviti svjetski proizvod.

Naravno da je novac potreban, ali novac nije sve, pogotovo ne klubu kao što je Hajduk koji je svoju najveću slavu ostvario radi znanja.
Samo vjera, nada i ljubav, a najveća od njih je ljubav. Merčep, Praljak, Prlić, Petković, Ćorić, Pušić, Stojić - velikani hrvatskog naroda