Utakmica ka utakmica nama skroz nebitna tako da me nije puno briga ni za rezultat ni za kemijanja u momčadi. Osim nekog prestiža i mira nakon burnog tjedna, tjedna u kojem me više obuzela tuga posli Žanovog odlaska nego šta san razmišlja o događajima u klubu.
Koliko god mi dosad nisu sile neke Burićeve izjave mislin da je ovo bija pravi gradski derbi kojem je samo falila kulisa od 20 iljada gledatelja. Derbi bez puno umiranja u lipoti, al čvrsta utakmica u kojoj je za oba kluba bilo najbitnije ne izgubit. Svi bi mi tili da Hajduk dobije Splita u hendikepu, al valjda se i tog Splita nešto pita. Meni se npr. Sablićev Split dopada. Čini mi se da momak zna šta radi i ima je neki normalan put do prvog trenera. Napravija je dobar posal sa mlađim uzrastima i uzea je prvu momčad sa nekim predznanjem. Gleda san par Splitovih utakmica i protiv Dinama i protiv Rijeke i prošlu protiv Lokomotive pa i sad protiv Hajduka. Split ima par anonimaca dobro ukomponiranih u momčad i u svim tim utakmicama je dobro sta na terenu i ritko je iskaka iz rasporeda.
Pogotovo mi je na prvu sija njegov potez kad se riješija Milevskog posli prve greške i s tim je pokaza autoritet.
Nama sad ide najvažnija utakmica sezone i koliko god izgledalo nedostižno ja virujen da u uzvratu kupa može svašta bit. Pogotovo šta izgleda da ćemo napokon imat kompletnu ekipu na raspolaganju.

Vrijedi pročitat

"Povratak na mjesto nesreće"

Dvanaest godina sam pauzirao od novinarstva. Hajduka sam počeo pratiti od kad pamtim, i dan danas bolje znam sastav Hajduka iz '82, nego onaj od lani. Pa sam ga '97 počeo pratiti profesionalno, sve do 2004 godine, kad napuštam novinarstvo i opet ostajem samo navijač sve do dana današnjeg.
Nikad se nisam ugodno osjećao u Plavom salonu svog kluba, nikad nisam popio kavu u Javora, samo tu i tamo pivo prije utakmice, a i to sam uvijek pokušavao izbjeći. I dok sam morao pratiti press konferencije i snimati izjave, utakmice sam pratio sa svog pretplatničkog mjesta.
Nikad nisam bio samo sportski novinar, a kad god sam komentirao Hajduka, davao sam do znanja da nisam i ne želim biti objektivan.
I opet sam se u Plavom salonu uvijek osjećao kao autsajder.
Danas sam, silom prilika bio u pressu nakon utakmice na Parku mladeži i vratio mi se onaj osjećaj nelagode.
Sva draga lica iz onog vremena su i dalje tu, baš kao i ona puno manje draga.
Atmosfera je potpuno ista, život koji teče svojim tokom, kao da se ništa u međuvremenu nije promijenilo, kao da je vrijeme stalo.
Novinari koji ne postavljaju pitanja, nego drže monologe, kamermani i fotografi koji u pozadini nezainteresirano promatraju i podsmjehuju se svojim manje vrijednim kolegama, jer više vrijedi jedan njihov kadar od svih naših riječi zajedno, i tu su potpuno u pravu.
Ipak, nešto se promijenilo.
Nisam još bio u Plavom salonu, zapravo ni ne znam održavaju li se pressice još uvijek tamo, po kadrovima koje ćirnem na hajduk.hr, čini mi se da su još tamo...
Neću ni otić još dugo, ako se mene pita, nije za mene ta vrsta novinarstva, i danas sam otišao iz čiste znatiželje, htio sam gospodina Burića pitati je li danas slučajno obukao crnu košulju, crni pulover i crni sako, ili je to bilo to...
Da, znao sam da će ga teško netko drugi to pitati, čekao sam da se najavi ono zadnje pitanje, pa da pitam, i da, gospodin Burić me nije razočarao. Vjerujte mi, bio sam na dva metra od njega i vidio mu tugu u očima i knedlu u grlu dok je odgovarao.
Eto, to se promijenilo. Osoba nevjerojatne staloženosti, više nego očitog prezira prema određenim pojavama iz Plavog salona, koja svejedno s punim poštovanjem i s punom pažnjom odgovara na sva pitanja, argumentirano i gospodski.
A nakon toga, izvan salona, pružanje ruke, upoznavanje, jer se ja, kreten nepristojni, nisam sjetio ni predstaviti na pressici, a on me prvi put u životu vidi.
Na spomen mog prezimena, čovjek ga ponovi i kaže, pozdravite oca. On meni Vi, a s ocem mi mali balun igrao.
Dakle, promijenilo se. Imamo neke ozbiljne i pametne, a nadasve pristojne ljude u klubu.
A Plavi salon... Some things never change.
Ja ću ostati na Istoku, i guštat u tome šta sad znam da smo u dobrim rukama, jer deset minuta Burićevih rečenica više vrijedi od svih mojih tekstova o Hajduku. Samo ga pustite da radi, molim vas.
I nemojte da ja moram dolazit u Plavi salon opet provjeravati hoće li itko postavit najvažnije pitanje dana, umjesto da po ure palamudi o tome je li na desnom beku bolji neki Bilji ili Velaskez, kojih se za godinu dana nitko ni sićat neće.

Ekspresno!!!

Yoda, čiji je ovo tekst?

Goran Antonijević

http://dalmatinskiportal.hr/sport/brbic-i-vucevic-se-jutros-oprostili-s-trenerima-u-hajduku--a-andric-nije-dao-otkaz-nego-mu-je-istekao-ugovor/11494

Andrić nije dao ostavku, već mu je istekao ugovor. Nije želio potpisati novoga kojeg su mu nudili Gogi i Brbić. Inače, Andrić nema potrebnu licencu za poziciju na kojoj je bio, pa se službeno nije ni vodi kao osoba na čelu OŠ. Meni je ovo zanimljivo poradi pitanja Kodeksa. Nije li ovime Andrić, a samim time i oni koji su ga postavili, kršio Kodeks?

Šta ti misliš? 

Prvi ako se ne varam onaj koji ga je postavija nije doša po Kodeksu, o čemu se ovde više puta raspravljalo, međutim branitelji toga poteza su tvrdili da se nema vrimena za javni natječaj itd, šta ajmo reć sam i sam prihvatija ka olakotnu okolnost. U slučaju Srđana Andrića te olakotne okolnosti nisan naša, neki su tada tvrdili da će on bit šalabahter voditelj OŠ i da će sve vodit GV i da je to ok šta je meni bilo totalno debilno ali ok.