Pa imali smo to sa Iggijen, ne znan ko ga je potira?  

usput pozdrav svima na forumu, od orjunasa do mega nacionalista

U 10 godina bez titule se u naših navijača nakupila tolika doza paranoje, kompleksa, isfrustriranosti, bisa, ljubomore da uopće više ne liče na navijače Hajduka! Većina bi ih potpisala odma da se sad nekakvim čarobnim štapićem zaminimo s Dinamom na tablici nebitno na koji način! Priče o nekakvoj borbi su čisti populizam isto ka i projekt naša dica, sve je lipo i krasno na papiru u stvarnosti je to neka druga priča! Klub je u rasulu već godinama i uvik je neko drugi kriv i ta mi retorika više ide na kurac, da smo u stanju se potuć na terenu pa aj, da smo u stanju dovest kvalitetnog igrača a ne škarta iz Indije pa aj! Uvik je neki jebeni plač kako Mamić ne da, kako se ne može, kako je liga močvara! Jeben vam mater sredite jebeni klub za početak ili ga srušite do temelja samo više ne jaukajte

Evo citat iz filma Rocky koji mi je baš sad sija


...But somewhere along the line, you changed. You stopped being you. You let people stick a finger in your face and tell you you're no good. And when things got hard, you started looking for something to blame, like a big shadow. Let me tell you something you already know. The world ain't all sunshine and rainbows. It's a very mean and nasty place and I don't care how tough you are it will beat you to your knees and keep you there permanently if you let it. You, me, or nobody is gonna hit as hard as life. But it ain't about how hard you hit. It's about how hard you can get hit and keep moving forward. How much you can take and keep moving forward. That's how winning is done! Now if you know what you're worth then go out and get what you're worth. But ya gotta be willing to take the hits, and not pointing fingers saying you ain't where you wanna be because of him, or her, or anybody! Cowards do that and that ain't you!

Konkretno, ni meni a ni moju ekipu ne puca ni kompleks ni ljubomora. Za sta? za proslavu prvaka sa 650 ljudi? balun ka i ostali sportovi se igraju i postoje samo radi navijaca, a ja Hajduka volin jel prvak il nije, ka i sta svoju dicu ne volin manje ako nisu dobri u skoli na primjer. Evo recimo, prosle godine u philadelphiji pitan navijac Eaglesa american football kad ste zadnji put bili prvaci, kaze on nikad i u penisu smo ovu sezonu, ali isto je stadion pun. Ili prije par godina kad san bija na Baltimore Ravens - Washington Red Skins, nisan se u zivotu smrza ka tad -6 C i olujni vitar, stadion bez krova, nije bilo slobodne karte nego san po svercu uzeja za 130 USD, 78000 ljudi, kod nas na takve uvjete bar trecina ne bi dosla. E to nan triba, kultura odlaska na utakmice i pracenje kluba bez obzira na buru, snig, pojacanja iz Indije itd.. i tek onda ima nade za nas. Iako se taj segment i popravija zadnje vrime ali nedovoljno. I zato, borba uvik i bez obzira na sve, kmecanje nikad.

Nakon eura i onih famoznih 8 baklji vidiš koliko imaš kukolja u vlastitim redovima, nisi svjestan koliko se murala išaralo i koliko san piture potrošia u zadnjih tjedan dana. Uglavnom poanta je da masu ljudi zaboli cukrić za nekakvom fiktivnom borbom, ostalima je više pun kurac gledat niželigaški balun, neke je jednostavno štufalo ostaje jedino sjever a i tu je sama dičurlija i žene koje se naslikavaju za instagram u full Hajdukovoj opremi! Ljude će privuć jedino rezultat ili ovako litnja euforija kad počmemo s europom i ako kojim slučajem zaredamo par dobrih utakmica u prvenstvu...sve drugo je bajka

Samo da se nadovežem na tih 8 baklji, to je stvarno bia pucanj u nogu, masu ljudi kida članske, brišu grafite a ekipa ovde sritna i zadovoljna, čestitaju ovima s tribina, nazivaju ih herojima mislin ko je tu lud? Jel nama cilj razjebat ovaj projekt ili šta? Da bi ovaj projekt uspia triba nam svaki čovik a pogotovo ta neuka aleština jer su većina..

Svaka cast na refavanju murala. I sam san ih napravija nekoliko.

Svjestan san koliko se ljudi posralo po Hajduku zbog ovoga, ali to su ionako instant navijaci, ti bolje da ne dolaze na plac. A i kad dojdu, zvizde i jebu mater igracima u 5 minutu jer ne vodimo sa 2-0. To me i istiralo sa Istoka i vratilo na Sjever (nisan mulac, tamo san od YU-lige) di je ipak manje toga izivljavanja i ispoljavanja ko zna kakvih frustracija. A sta se tice euforije - mrzin euforiju. Evo sad ova Euro euforija, najludji su bili ovi koji de facto i nisu navijaci, i koji nece to bit do novoga Eura ili Svjetskoga. U Englesku 96 i Francusku 98 su na tribinama bili iskljucivo navijaci, sad ih mos izbrojit na prste. Za ovo 'navijanje' protiv Portugala neman komentara, mislija san da navijaci Portugala nemogu nikoga nadglasat, ili san krivo cuja jer nasrid Atlantika i nije bija neki stream. Uglavom poanta je da vise gustan u drustvu 4000 pasioniranih ljubitelja kluba i baluna u HNL-u, nego na Euro prvenstvu u drustvu ljudi koji su dobili sponzorski karte od Telekoma (u Njemackoj 2006 smo kupili kartu za 300 Euro od jednoga takvoga - pisalo Telekom na karti, a taj je bija donekle posten pa nije isa di mu nije misto). Pozdrav