Nije Dinamo samo igrački, tj. tehnički kvalitetnija momčad. To je jasno svakome i mislim da ne postoji čak ni hrvatski političar koji bi se usudio poreći takvu istinu. Ali Dinamo je i taktički neusproedivo kvalitetnija momčad, Kretnje igrača su osjetno bolje. No, tu nije kraj. Dinamovi igrači su neusporedivo kvalitetniji u kontakt igri. I premda imaju tu brazilsku sikiru koja je neobjektivnim navijačima Hajduka pomogla ostaviti dojam grubog DInama, prava je istina da igrači Dinama znaju di i kako udariti i kako napraviti faul da s time smanje mogućnost sankcioniranja istoga. Dok Hajdukovi ne znaju. Hajduk je jučer igrao puno grublje od Dinama. Svim Jonasima unatoč. Maknimo dva Brazilca na stranu, ostatak momčadi je radio puno oštrije faule na opasnijim mjestima. Razumljivo kada znamo da su igrači Hajduka i fizički slabiji od Dinamovih. Pa Hajduk je upravo na agresiju i faule prvih 10-15 minuta uspio u naumu i umrtvio igru.

Neki spominju ruku Roga kod prvog gola. Nije bila. Bila je katastrofalna reakcija obrane.
Drugi spominju faul na Vlašiću (na 90 metara od gola Hajduka). Nije bio. Bila je loša reakcija obrane koja nije napravila faul. Taktički usporediva situacija sa utakmicom Portugal - Hrvatska na Euru.
Treći spominju zaleđe Sudanija. Nije bilo. Ismaili je jako loše reagirao i izgubio svog igrača koji mu je u 4 metra napravio dva metra razlike.
Četvrti spominju faul Fernandesa na Juranoviću kod četvrtog gola. Nije bio. Oboje su se povlačili za ruku i dres, a Juranović je izgubio duel jer je krilnog napadača Dinama preslab i prespor.

Jedino što je bilo, tj. što nije bilo, je faul na Sudaniju uoči trećeg gola Dinama. To je bila greška suca. Jednako kao i greška Kalinića.


Izvlačiti se na suce nakon jučerašnje utakmice je ne samo nisko i dvolično, već i traženje razloga poraza na krivim mjestima.