Zašto Pušnik govori o proračunu?

I kasnija su istraživanja potvrdila rezultate Kupera i Szymanskog. U The Numbers Game, Chris Anderson i David Sally malo drugačijom metodologijom zaključuju da na ostale faktore koji utječu na rezultat – kao što su utjecaj trenera, forma igrača, ozljede, sreća – ne otpada više od 19 posto. Oni koji plaćaju više mogu privući i(li) zadržati bolje igrače, što za posljedicu ima uspjeh i na sportskom planu.

Zadnjih se godina i u nas sve češće govori o novcu i proračunima kao ključnim faktorima natjecateljskog uspjeha u hrvatskom nogometu, a najglasniji su bili Hajdukovi treneri – ponajviše aktualni, Marijan Pušnik. No, pritom se gotovo nikad ne spominju egzaktne brojke. Pa evo ih. Po podacima koje su u više ili manje detaljnim financijskim izvješćima objavili sami klubovi, Dinamo je prošle godine na plaće igračima i trenerima potrošio 142 milijuna kuna; Rijeka 63 milijuna (što je dvostruko više nego dvije godine ranije), a Hajduk manje od 20 milijuna.

Razlika je frapantna, pogotovo iz perspektive Hajdukova navijača. Za usporedbu, u Engleskoj Crystal Palace ima triput manji proračun za plaće od klubova koji konkuriraju za naslov: njegov je lani bio 68 milijuna funti (15. u ligi), dok su se Chelsea, Arsenal i dva mančesterska kluba vrtjeli oko 200 milijuna. To je otprilike odnos Hajduka i Rijeke. Ipak, Leicester City je imao još nešto manji proračun od Palaceova, pa je ipak osvojio naslov… Vidite li sada koliko je čudo bilo?

Realnost u kojoj Hajduk nema šanse

A ako biste u Engleskoj potražili klub čiji je proračun za plaće sedam puta manji od onog čime raspolaže najbogatiji (kao što Hajduk igrače i trenere plaća sedam puta manje nego Dinamo), morali biste zagrabiti duboko, duboko u Championship. To je realnost. U kojoj Hajduk nema šanse.

Dobra je vijest za njega ta što je takav domaći poredak na staklenim nogama.

Kompletno Dinamovo poslovanje i jezivo nerealan proračun temelji se gotovo isključivo na visokim izlaznim transferima i UEFA-inim nagradama, što su dvije usko povezane stvari. Ni klub ni UEFA nisu objavili egzaktnu cifru poslovnog minusa u koji je prvak ušao u protekle tri godine po pravilima Financijskog fair playa, zbog čega je uvjetno kažnjen i bit će najvjerojatnije izbačen iz Europe ako do idućeg ljeta ne uspije doći na nulu.

On će to uspjeti nakon prodaje Brekala, Pjace i Roga (pod uvjetom da ilegalni ‘rikverc’ ne pojede sve), ali će – ako se ne uspije plasirati u Ligu prvaka – vjerojatno morati prodati još nekoga za ozbiljan novac. Time, jasno, oslabljuje momčad – a ako ni nagodinu ne uspije dosegnuti grupnu fazu, onda će biti u vrlo ozbiljnim problemima jer će ostati bez pustih UEFA-inih milijuna, a time će pasti i cijena njegovim igračima.

Hajduk zarađaje više od stabilnih prihoda

S druge strane, Hajduk uprihođuje višestruko više i od Dinama i od Rijeke od takozvanih ‘stabilnih’ prihoda, kao što su prodaja ulaznica, suvenira i sponzori. On se zapravo nalazi nekih 7-10 milijuna eura od potpunog oporavka – čini se blizu, ali je zapravo još uvijek prilično daleko, jer u situaciji u kojoj se nalazi iznimno mu je teško namaknuti takva sredstva od prodaje igrača i(li) UEFA-inih premija. Financijska stabilnost kluba, visina zarade od prodaje i sportski uspjeh tvore zatvoreni krug.

Loša je vijest za Hajduk ta što je u uvjetima financijske nestabilnosti prisiljen prodavati igrače praktično u bescjenje; i ne samo to, nego je tek započeo s reformom svoje katastrofalno zapuštene omladinske škole i u tome godinama zaostaje za Dinamom (druga je priča sad financiranje jedne i druge akademije). Hajduk ne može računati na to da će mu narednih godina iz ‘inkubatora’ prispjeti mnoštvo prvotimaca i zato se mora pojačavati sa strane.

Dvostruko manji proračun za Dinamo

A to je tek problem i ne zato što ne može platiti visoke odštete. Na ovoj razini to i ne čini neku preveliku razliku. No, tržište igrača svakog je ljeta krcato onima kojima je istekao ugovor i koji imaju kvalitetu, ali – opterećen dugovima i kreditom – Hajduk im ne može ponuditi adekvatnu plaću. Onoga trenutka kad Hajduk bude mogao dići svoj platni budžet barem na sadašnju Rijekinu razinu, tada će ozdraviti i biti opet konkurentan. Jer Dinamo će se morati svesti u realne okvire (što znači dvostruko manji proračun) ili nastaviti plesati po rubu propasti, a Rijeka je dosegnula plafon s obzirom na svoj potencijal i zapravo ga jedino može probiti plasmanom u Ligu prvaka – što je nerealno, pogotovo uzevši u obzir najavljene promjene u UEFA-inu kvalifikacijskom sustavu.

I zato je Marijan Pušnik u pravu kad kaže da Hajduk nije konkurentan i da se bori za treće mjesto u ligi. Ali kad je jedna utakmica u pitanju, ona protiv suparnika otprilike jakog i bogatog kao Dinamo, onda te priče o šoldima padaju u vodu. Jer ona Hajduku – a riječ je o njemu i Maccabiju je riječ – neće donijeti ozdravljenje niti ga smjesta transportirati u ljepšu budućnost, ali može napraviti velik korak prema tome. Psihološki ogroman korak.

U njoj više od šoldi igraju ona dva organa – jedan u glavi, a drugi među nogama. I u njoj će se najbolje vidjeti kakav je netko trener.