Dakle, iako je dežurni krivac, Savvas je svojim brojkama sasvim usporediv s igračima na istoj poziciji i sa sličnom ulogom u konkurentskim klubovima. Dapače, brojke se nameću kao argument da je on možda i najmanji Hajdukov problem, jer svoju ulogu u igri tiho i nenametljivo ispunjava, iako se prezentira da je on najveća rupa u klubu u zadnjih 106 godina. Slično je bilo i s Hrvojem Milićem, Bradarićem i… lista ide dalje. Svi oni su odrađivali svoj posao više nego korektno u usporedbi s izravnom konkurencijom u drugim klubovima, ali u hajdučkim se ekstremima od njih tražilo da budu igrači prevage.

Podrcrtano: brojke možda i govore o Savvasu dobro, ali nikako se ne mogu oteti dojmu da je protiv Evertona odigrao loše. Ističem tu utakmicu jer se tu lijepo vidjelo koji od naših igrača koliko vrijedi kada da sve od sebe.
Drugim riječima, možda i je on zahvalan igrač zato što ga bol u preponama najmanje pogađa od svih naših igrača, ali nije igrač za nešto više od ove močvare, za koju se nadam da će uskoro biti isušena...