Dobro jutro. Pojilo mi kilometerski post. Bolje. Poruka s neba da manje seren. Odma izjutra.
Al ipak moran malo.
Autor izreke da je 2:0 najgori rezultat je mislin ipak agent Ćiro.
Brondby je dobar, čvrst, organiziran. Neugodan u p.m. Mi smo dobro odgovorili, ništa spektakularno, ali taman smo se doveli u situaciju da nas pobjeda doma vodi dalje. U što ne sumnjam.
Niksi? Samo jednu želju iman moj živote ludi, na Niksija još 3 sezone gledan, uz naslov poludin.
Futač? U p.m., to je to. Predvodnik jednog sjajnog trenda nervoze, prgavosti, ruba incidenta i ne jebanja žive sile.
Uz bolesnog mađara, koji je ujedno i rjetko viđeni propuh spreman dat batine (i primit) u svakom trenutku, taj trend predvodi i Erceg. Uz njih 2 momčad izgleda sigurnije. Nižić poprima također naznake uličara koji čeka povod da se nekome unese u lice, Borja bi isto moga bit otkriće s par žutih i pokoji crveni karton. Recimo Radoševića je bilo gušt gledat u Zap kako je maha prstom nekome. Male stvari vesele čovika nakon godina slijeganja ramenima.
E sad dolazimo do gospodina Karijole. Koji je jedna poprilično šizofrena osoba, a mirnoća koju ostavlja na presicama, je samo maska za dublju duševnu bolest, od koje boluje velih dio navijača Hajduka - temperamet. U Zaprešiću je ludova uz klupu i kad mu se smrači, pravi užitak ga je gledat. Mislim da je i sinoć imao trenutke pomračenja. Buden nekako mirniji kad ga vidin takvoga. Iman osjećaj da onda neke moje vibracije pređu na njega i nekako ih apsorbira i ispolji, pa ne moran ja. Hvala g. Karijola što od mene radite pristojnijeg čovika.
Pozdravljam naznake ovog trenda kod igrača i stručnog stožera.
Bosut? Plitak potok.
Eto, uktatko. Sad znate kakve poslanice vas je poštedilo.
[uredio Peter Schmeichel - 28. srpnja 2017. u 08:09]