torca je jedino svitlo, jedina konstanta i jedino šta još uvik podsjeća da je hajduk nekad bija velik klub i to u europskin razmjerima (da se razumimo meni je on i dan danas najveći klub na svitu i da smo u americi sigurno bi se u hollywoodu napravilo par blockbustera na temu hajduka, njegove povijesti, otpora i uspjeha, a pogotovo svjetskih igrača koje je da klub bez šoldi iz takorekuć sela i livadon bez pomoćnog terena), klub kojen nikakve barce, reali, manchesteri i ostala kapitalistička sranja nisu ni do kolina, ka šta ni takozvani šminkerčići koji navijaju za ta kapitalistička sranja nisu do kolina torci koja je uvik tu, sa svin svojin manama i vrlinama
jel ta torca koji put iskoči iz svojih okvira, je, al isto tako kad je na poljudu par iljada onih najvjernijih redikula, 70% tih redikula je torca
al nama je najbitnije skrenit temu sa bitnih stvari i oplest po torci
meni je jedino krivo šta torca danas nije ono šta je bila osandesetih i početkon devedesetih pa bi vidili kake pase bi šetali naši šminkerčići u kopačkama i kako bi se mamić šepurija na poljudu