Samo jedan  osvrt o novom predsjedniku Hajduka.

Kao navijač, Hajdukovac od rođenja, torcidaš u vremenu adolescencije, dugogodišnji pretplatnik, manji sponzor, član najvećeg nogometnog kluba u Hrvatskoj, član udruge Naš Hajduk, samo želim sve najbolje, novom predsjedniku. Želim mu ono što svaki iskreni navijač uistinu želi, a to su sportski, financijski, ljudski i svi ostali uspjesi i rezultati koje želimo svojim najbližim, a Hajduka smatram svojim bližnjim, svojom ljubavlju od najranijih dana.

Vidio sam na nekim forumima komentare koji potenciraju ime i prezime novog predsjednika kao „problematično“, imputira mu se nekakav halal, raja i slične pizdarije, kao da je to najvažnija stvar na svijetu i kao da je to u skladu iskrene vjere, čovjekoljublja, hajdučkog čojstva  i ljudske dobrote.

Samo da pojasnim, nisam nikakav „ORJUNAŠ“ , kako je to danas moderno etiketirati neistomišljenike, već Dragovoljac Domovinskog rata iz 1991. koji je bio na prvim linijama, a ne kao ZM u Sesvetama ili neki drugi koji su harali po praznim gradskim stanovima, pelješili hladnjake u Dalmi, Primi, prodavali brašno iz Caritasa  ili ukratko ratni profiteri koji su danas poželjno društvo i uspješni management i krema ovog društva.

Ove koji ljude etiketiraju i cijene po imenu i prezimenu samo ću upitati, kako bi reagirali da za Hajduk potpiše Mohamed Salah ili Edin Džeko? Da li bi i njima brojali krvna zrnca, da li bi zbog njih kidali članske iskaznice?

Malo grezo, ali…kurca oni ne razumiju.

Zato na kraju ponavljam, sve najbolje i puna podrška novom predsjedniku ma kako se zvao.

Jasmine, sretno tebi i Hajduku, a i  nama koji ćemo biti na svojim mjestima i kad budemo na + 5 ili na – 20 bodova

HŽV