Mene npr. ljuti izjava predsjednika da godišnje moramo prodati igrača u vrijednosti između 30 i 40 milijuna kuna da bi mogli servisirati svoje obveze i biti likvidni.
Tom javnom izjavom ruši sam sebi pregovaračku poziciju u pregovorima tijekom transfera. Sada klubovi koji kupuju naše igrače mogu kalkulirati sa ponudama, a nama je pregovarački manevar sužen. Dok cijene na europskim tržnicama divljaju mi svoje igrače prodajemo za kikiriki, i to igače koji nisu gotovi proizvod, kojima bi za karijeru bilo puno bolje da ostanu sezonu, dvije više u Hajduku i da redovito igraju, napreduju i budu na oku izborniku.
Npr. Nikola Vlašić da je ostao u klubu još jednu sezonu predvodio bi klub u borbi za titulu, bio bi možda proglašen i najboljim igračem lige, bio bi izborniku na oku i išao na Svjetsko prvenstvo gdje bi osvojio medalju. Transfer bi ga uvijek čekao. Ovako su i njemu i klubu oči bile veće želuca, zarađen je novac, ali po mom skromnom mišljenju taj novac bi ga uvijek čekao.
Igrači trebaju shvatiti da im bolje škole od HNL-a nema i da do 22-23. godine ne bi trebali trčati van i skakati na prvu ponudu, a također i klub koji bi trebao težiti zadržavanju svojih mladih potencijala, a ne trčati za jeftinom lovom, koja kratkoročno gasi požar ali dugoročno pili granu na kojoj sjedimo.
Lip pozdrav.
HŽV
[uredio signum_temporis - 11. kolovoza 2018. u 19:53]