Napokon rasprava koja pogađa srž problema, treba već jednom prestati razmišljati da će neka smijena NO svako malo, predsjedika ili trenera donijeti kakve daljnje pomake, neće i to je tako svijdelo se to nama ili ne. Samo modifikacija modela i preuzimanje odgovornosti od svih sudionika u sustavu može promjeniti stvari na bolje, ovako da svako malo nešto mjenjamo to je iscrpljivanje nije mi jasno kako pojedini mogu uopće zastupati taj DISKONTINUITET.
Par stvari je tu napisano i neke teme otvorene pa evo da se osvrnem
1. Stečaj tada nikako nije bio rješenje, mnogi nisu svjesni što stečaj zapravo donosi, koji su to sve rizici pogotovo u tom momentu i kada se on radi u još ne definiranim Zakonskim okvirima kako je bilo tada. Besmisleno je upoređivati stečaj u razvijenim stoljetnim kapitalističkim tržištima i našem postkomunističkom, jednostavno nije to pitanje ni poviejsti, nego tu je bilo moguće pod "okriljem" stečaja izvesti niz gluposti koje bi nas sahranile. U tom svijetlu i Brbićevu daljnju ulogu treba pohvaliti i gledati pozitivno bez obzira što to netko tu devalvirao uglavnom iz ne razumijevanja.
2. To što je Brba stvarno vrhunski odradio taj "krizni menadžment" ne znači da je u klasi top menadžera koji su nama potrebni u momentu kada već imamo neku financisjku stabilnsot i raspolažemo i nekim kapitalom za investiranje. Tu je netko jako dobro napisao kako je Huljaj bio jedini ozbiljan predsjednik u tom kontekstu. Istina jeste, po puno sitnih poteza vidjelo se da se radi o vrhunskom menađeru koji istine radi nema dodirnih točki sa nogometom, ali isto tako razumije sustavno razmišljati i kroz svoje sustavne metode krenuo je i razvijeati prvi put neki oblik sustavne sportske politike. Opet vrlo brzo je eliminirao slonovsku štetu NO prije njega i Kosovo učenje na Hajduku. I njegov odlazak pokazuje kako se radi o vrhunskom profesionalcu. Nismo čitali žalopojke, plakanja, nismo zapravo ni osjetili, nije namjerno sabotirao kao što je njemu njegov prethodnik radio, nije pisai priopćenja poput Sixa i Gojuna, nije tempirao sukobe, a mogao je jer je bio prvi čovjek i mogao je puno sranja izazvati. Čak ne zanmo ni prave razloge njegovog odlaska. Lik je i svoj kratki put u Hajduku završio profesionalno bez nepotrebnih emocija i piskaranja. Baš se vdijelo kako se radi o profesionalcu i to pokazuje da nam ne trebaju "nogometne veličine", "naši ljudi odozdo", "veliki navijači hajduka", naprotiv nama na čelu trebaju vrhunski profesionalci koji neće ovisiti o par neznalica koje mi izaberemo na temelju svog osječaja i ono s kim smo dobri. Njemu ili takvom nekome trebao je jaki legitimitet mase, direktong izbora i da ne mora drkati i pušiti kurac svakom NO ili nekoj parudruzi nego raditi svoj posao u kontinuitetu.
E to je istinski problem, žao mi je ali bez toga, možemo mi ovdje crtati formacije, pisati o SD, jebavati mater Juri, na nož dočekivati Buru, kleti se u Sixa, ali nema to veze sa stvarnim problemom. Naš problem je što nismo naučili lekciju o modelu, ali ako ima snage da o tome pišemo stručno bez emocija bez vlastitih favorita i klanova, možda i pokrenemo stvari
