Svi Petkovići za koje znam i koje sam osobno upoznao

vuku porijeklo iz Studenaca između Čapljine i Ljubuškog.

Za stanićevu ženu sam ono pitao jer sam čuo priču kako 

su mu babe iz sela "našle" ženu. inače mu je to druga žena.

S prvom se vjenčao pred početka rata u Sarajevu, a razveli

su se nakon rata.

Evo jedan za smrada prasička iz prve ruke.

Mjesto radnje karlovačko korner Lisabon 2004.

Oni koji su bili će se sjetiti da je on tamo kao vodio

program. Uglavnom je bio na onoj galeriji gdje je razgovarao

s poznatima. Vidjeli mi Anicu Martinović unutra i sad bi se

slikali s njom. Moj blentavi kum pravac do nje i zamoli je da 

izađe kako bi se slikali s njom. Ona bez problema pristaje, a

debelo smeće uhvati kuma za rukav i kaže mu da kako može 

naganjati Anicu, a tu je došao sa super zgodnom curom? Kum

mu lansira odjebaus da mu to nije cura nego žena, da će se slikati

s kim hoće i kad hoće, da on papak ne gleda tuđe žene jer bi mogao

kupiti zube s poda.

Kvaka je što je prase debelo nju snimilo iako je samo jednom ušla

unutar zgrade, a on nije nikako izlazio vani.

P.S. Imao sam ja sličnu želju da nabijem jednog našeg "pisca".

I dočekam priliku u importane galeriji u Zagrebu. Skužim ga da 

ode u wc, rekoh sad ili nikad. Kažem ženi idem u wc, jer sam bio 

s njom. Pita ona mene da šta ću u wc-u? Čuj šta ću u wc-u? Idem 

pišat. Kaže ona meni ako odeš u wc ja ću zvati policiju neće on morati.

Ja se pravim blesav da o čemu priča? Ona i dalje mrtva hladna vadi 

mobitel i kaže da će on zvati policiju i da neće "pisac" morati nakon 

"sranja". Jebi ga sranje je bilo što sam jednom ranije pred njom ispričao

kako ću ga nabiti ko konja samo da uhvatim priliku. Ona je to zapamtila

i kad sam ga pokazao i rekao da idem i ja u wc znala je šta slijedi. 

Poanta priče je ne pričaj svašta pred ženom jer ne znaš kad će ti se to 

obiti o glavu. 

Eno je i talijan oša ća...

Tu sam 

Topic je jako lipo napisao oko "buricevog cetvrtog-petog" mista, malo je duži tekst ali vridi procitat, pogotovo mjerljive parametre koji se mogu izvuc

Međutim, Burić je odlučio otići još korak dalje i opet ponoviti kako je ovo maksimum ovog kadra: “Na početku sezone nitko ne bi stavio kunu na nas da ćemo biti prvi ili drugi, već su nas stavljali na četvrto, peto mjesto”.

To što Burić radi u psihologiji se naziva obrambenim mehanizmom. Potreba da na svaku kritiku o igri odgovori time da je Hajduk prije sezone bio četvrta ili peta momčad lige nije ništa drugo nego kognitivna distorzija koja se pojavljuje kako bi Burić opravdao — prvo sam sebi, a onda i drugima — loše elemente u igri i kako bi skinuo odgovornost sa sebe.

Takav alibi smo, doduše, već viđali. Prošle sezone je cijeli jesenski dio prvenstva stvaran narativ o manjkavom kadru s kojim Hajduk ni ne može bolje od šestog mjesta. Mit o igračima smo već na jesen opovrgnuli golim brojkama, a onda su istu stvar pokazali i rezultati u proljetnom dijelu sezone gdje je Hajduk bio uvjerljivo drugi i potvrdio da se takvim kadrom ipak može igrati smislen i rezultatski uspješan nogomet. Upravo zato jer je već viđeno, odlučili smo tezu koju Burić ponavlja testirati kroz objektivne parametre.

Prvi parametar je InStat  koji pokazuje da je Dinamo udaljen od Hajduka tek nešto više od onoga koliko je Hajduk udaljen od Osijeka i Rijeke. Hajdukov prosječni ovosezonski InStat Index je 253 boda. Dinamo ima 265, Osijek 247, a Rijeka 245.

Drugi parametar su budžeti koje se se troše na plaće. Dinamo je tu uvjerljivo prvi, a Hajduk je plaće prve momčadi podigao za 30-ak posto u odnosu na prošlu sezonu dovodeći igrače poput Filipa Bradarića, Samuela Eduoka, Stefana Simića i Marina Jakoliša, s kojima je nadograđena jezgra iz prošle sezone koja je dokazala da može biti uvjerljivo druga. Uostalom, Hajduk s tim dolascima po prvi put u eri Damira Miškovića na plaće prve momčadi troši više od Rijeke, a Osijek se smjestio negdje između.

Jako fina Hajdukova prednost

Međutim, svjesni smo da InStat može biti apstraktan i da kod plaća ne baratamo apsolutno preciznim brojkama nego relativno točnim procjenama. Upravo zato smo odlučili promatrati i treći parametar — broj reprezentativaca u prvim momčadima.

Očekivano, Dinamo je i tu opet na vrhu. Kad se zbroje svi seniorski i pozivi za mlade selekcije koji su dobili članovi prve momčadi, Dinamo je ove sezone skupio 88 reprezentativnih poziva i 64 nastupa.

Rijeka je skupila 17 poziva i 16 nastupa, a zanimljivo je kako se radi o samo petorici igrača. Darko Velkovski ima 4/4 za Makedoniju (i samo dvije utakmice za Rijeku: 90 minuta protiv Hajduka i 18 protiv Osijeka), Momčilo Raspopovićima 2/2 za Crnu Goru (i samo tri utakmice za Rijeku: po 90 minuta protiv Varaždina i Gorice, te 18 protiv Intera 1. rujna, nakon čega više nije nastupao), a od standardnih igrača Ivan Lepinjica ima 5/6 nastupa za mladu reprezentaciju, Stjepan Lončar ima 2/2 za reprezentaciju Bosne i Hercegovine, a za istu reprezentaciju Zoran Kvržić ima 3/3. Osijek ima ukupno 20 poziva i 13 nastupa; Lokomotiva 17 poziva i 14 nastupa, s tim da od tih 14 nastupa samo dva otpadaju na seniorske nastupe (po jedan Lirim Kastrati i Myrto Uzuni); a u Gorici je reprezentativan samo Jiloan Hamad, koji ima dva poziva i jedan nastup za Irak.

Hajduk? Hajduk u ovoj sezoni ima 33 poziva i 21 nastup; od 33 poziva, 18 ih je za seniorske reprezentacije, a 15 za mlade selekcije.

Dakle, treći parametar ponavlja priču koju pričaju i prva dva. Dinamo je debelo prvi s 88 reprezentativnih poziva ove sezone, Hajduk je drugi s 33, Osijek ima 20, Rijeka i Lokomotiva po 17, a Gorica dva. I premda je razlika između 88 i 33 velika, tako je i razlika između 33 i 20 ili 17, u postotku, skoro jednako velika.

Kad zbrojimo sva tri faktora, rezultat nas upućuje na očito: jednako kao što ne postoji utrka za prvo mjesto jer je Dinamo uvjerljivo bolji, tako ne bi trebala postojati utrka ni za drugo mjesto jer je Hajduk po svim parametrima ispred konkurencije. Kvragu, to na kraju pokazuje i tablica na kojoj Hajduk ima jako finu prednost koja je sasvim logična posljedica svega onoga što nam podaci govore.

Pitanje samopouzdanja

Ironično, onaj koji najviše narušava dojam uvjerljivosti i stvara iluziju da je ta utrka aktivna je upravo Burić s ovakvim izjavama u kojima uporno tvrdi je Hajduk prije sezone bio objektivno četvrta ili peta momčad lige. Dugoročno, tako i sebi radi medvjeđu uslugu: kad priča o tome kako nikad nema mira, trebao bi razmisliti kako on utječe na percepciju javnosti konstantno umanjujući kvalitetu momčadi koju ima na raspolaganju i prikazujući svoju momčad slabijom nego što zapravo jest, sve kako bi dao sebi na važnosti i izgradio alibi.

Yoda, molim te pošalji Topiću da napiše tekst kako zemlja nije ravna ploča. Svakom idiotu je jasno da smo po kvaliteti druga momčad lige uvjerljivo.

Ništa nova, ništa nova.

Sta vise zamišljam, to sam nezadovoljniji. Nama bila ista taktika kao i nekom davljeniku protiv prvaka (u bilo kojoj drugoj ligi). Nazad bunker i uplati misu da njihovi ne zabiju puno i da nas golman obrani stagod, barem 5-6 obrana. A s druge strane igrači fizički uništeni, čak i ne izlaze toliko u javnost sa svime. 

Ma koga briga za prva,druga,treća ili koja mista i neki tamo nogomet? Novi raskid!

Nije odavno bija.