Ekipa dobro jutro!
Sumnjiv, nedokazan i nov sam tu, ali pratim duže godina.
Sinoćnja pobjeda me nekako više uzjebala od svih šamaranja od kojekakvih Gzira kroz zadnjih 10ak godina; uhvatila me paranoja da bi ovaj čopor dibidusa nekim morbidnim spletom okolnosti mogao uhvatiti drugo mjesto i prezentirati to kao uspjeh, bez obzira što će se bilotko tko nije lihenštajnski prvak pokazati kao nepremostiva prepreka već na prvom pret-pretkolu Lige prvaka, a do 1.10. nas očekuju sibirske temperature, promjene "trenera" i spolno općenje s majkom nekog novog Tahiraja, Jakoliša ili Ivanovskog, a vjerojatno i Vulića.
Gospoda iz NH i kluba odavno ne odgovaraju na mailove, facebooka nemam, novine ne čitam (uglavnom jer me sram naslova o Hajduku i komentara ispod) pa velim da tu ispipam teren ima li ikakvog interesa za skupljanje potpisa i referendum o smjeni ovih 7 moralnih patuljaka (a time i sve "struke") koju su doveli u klub?
Anonimus sam, nemam osobito velik kredibilitet u broju gostovanja po Kazahstanu i Farskim otocima. 91. sam bio u vrtiću, a ekipa sa sjevera me uglavnom ne zna, osim par likova s kojima dijelim prijevoz kad idem na utakmicu. Svejedno bio bih voljan sukladno statutu i regulama zatražiti referendum (nakon što platim članarinu, boli me srce i ne mogu više tim nabiguzicama davat pare) a i proputovati okolo ako je potrebno (stacioniran u Zg), no sigurno bi bolje bilo da to napravi netko povezaniji i u navijačkim vodama društveno prihvatljiviji... potrudio bih se bar 10ak potpisa dostavit.
Ne vjerujem da će referendum išta promijeniti, dapače, poznavajuć tragediju zvanu Hajduk, doći će isti ili gori, ali volio bih da ova bagra dobije nogu u guzicu, a ne da im se dopusti "častan" odlazak kad čak i jedan tako debeo obraz kao njihov ne bude mogao opravdati daljnje sramoćenje kluba na svim razinama. Ne sumnjam da će godinama poslije kmečat kako im je samo trebalo još 5 godina za uključit se u borbu za titulu i da je nestrpljivost i nedostatak kontinuiteta razlog što smo za čitavo jedno desetljeće stavili jedan utješni pehar u klupske vitrine, no prilično je jasno da te priče mogu prodavati samo najfanatičnijim nojevima te da će im ime ostati smeđim slovima upisano u hajdučke kronike. Ono što je sigurno je da oni nisu sposobni za osjećaj srama. A meni je dosta da me je sram zbog njih.