Jairo i Caktaš su aduti koji bi se mogli i morali koristiti logicnije, bez da guse ostale pozicije suigrača u 3-5-2 formaciji, (Jairo kao centralni napadač koji se prečesto izvlaci na stranu a Mijo kao treća špica koja se prakticki sudara sa Eduokom).
Možda ipak u 4-4-1-1 Jairo kao krilo, krilni napadač, a Caktaš kao klasični povučeni napadač koji, zavisno od potrebe,vrlo lako klizne nazad prema dodatnoj opciji u sredini ili napadu.Tako bi se i Eduoku pružio centralni prostor kao i uloga kojom najbolje ordinira, u kojoj napada prostor i čini razliku dobrim šutom.A tu bi do potencijalno prirodne pozicije došao i izniman Dolcekov talent kao krila i to u tandemu sa Čolinom kao potencijalno vrkunskim bekom.
No, trener se odlučio na trojicu stopera(i mora se priznati da ima trojicu čak i četvoricu izvrsnih, Isma-Dimitrov-Vusko-Simic) .Unatoč nelogicnim i neprirodnim ulogama ofenzivnih aduta i posljedicno tome prinudnim preofenzivnim izletima Nejasmica i Jradija koji ostavljaju previše prostora bez pokrivanja za protivnicke lagane kontre(jer jairo,eduok i caktaš,po svojoj prirodi guše napade jer se ili previše izvlače na bokove nepotrebno ih duplirajući i zbunjujući opet preofanzivne bekove, ili se sudaraju centralno u zadnjoj liniji protovnika prizivajući Neju,Hamzu,Jradija na izlete u nepoznato).
Tudorov rigidni i nagli eksperiment nazalost pokazuje da kadar ipak niije selektiran za takav sistem, ma koliko na papiru i prilikom priprema možda tako i izgledalo(ja također, čitajući kadar na papiru, nisam vidio ovoliko potencijalnih sukoba po pozicijama i ulogama).
Logično bi bilo, sada je jasnije s obzirom na prikazano i kadar,Jaira smjestiti bliže crti, Eduoka fiksirati centralno, a Caktaša kao slobodnog strijelca, uz osigurače, razigravače Neju i Jradija(Hamzu) i puni potencijal Coline kao beka a Dolčeka kao krila.Stoperi Dimitrov, Ismajli(Vuško,Simic).
Jairo ce i u buducnosti biti problem ne dođe li do promjene taktike u kojoj njegov forte dolazi do izražaja.Ili sa dva krilna i jednim centralnim napadačem(pitanje je a sto onda sa Mijom) ili sa klasicnim krilima.
Također je sada već jasnije da Colina puno bolje izgleda kao klasicni bek a Dolček kao krilo, a oboje su iznimni polivalentni potencijali i steta ih je gušiti na klupi.
Također je vidljivo da kombinatorika nužna za wing beka jednostavno nije Juranovićev forte i da se ipak bolje snalazi kao klasičniji branič bez prevelike odgovornosti u izgradnji napada.
Sve navedeno posljedicno dovodi do glavnog problema koji se zadnjih utakmica manifestira, taktickog nereda uzrokovanog neprirodnim pozicijama pojedinaca koji opet posljedicno dovodi do iznimno loše organizacije sredisnjeg bloka i prelaganim izlascima protivnika kroz sredinu terena.Jer Hamza,Neja,Jradi obavljaju posao koji im taktički i nije u opisu i jos uz to imaju losu podrsku i pokrivanje suigrača uslijed njihovog "sudaranja" po pozicijama i gomilanja na malom prostoru zbog "prirodnosti", prazan prostor iza leđa im je ocekivan, pogotovo ako protivnik gurne sidruna na naše stopere ili ima dovoljno mirnoće u iznošenju u sredisnjici terena.
Vidjet ćemo sto nam Tudorova kuhinja danas predstavlja, nadam se pokojem pozitivnom taktičkom iznenađenju, a za budućnost , ukoliko nastavi posao i iduću sezonu, prilagodba sustava ili kadra je njegova i naša neminovnost.
