Kasno je 16-17 godina

ako si kvalitetan u svom poslu (skautiranju), onda ces prepoznat da je taj momak sa 15 talent koji ce sa 17 privuc paznju.

kasno je gledat kad on sa 17 vec postane atraktivan, ne samo dinamu, nego i raznim anderlehtima, evertonima itd 

ljudi u akademiji moraju svoj posal radit kvalitetno i nece bit nikakvog problema

@ante33

Onda se dobro zapitaj trebaš li uopće biti roditelj. Znači, da ti dijete trenira dva puta dnevno, 5-6 dana u tjednu, sve svoje slobodno vrijeme iskorištava za udaranje lopte, to mu je jedina radost i vidiš da mali ima talenta i da bi moglo biti nešto od njega ti bi pustio da ga upropaste pijani stručnjaci koji te kamatare za lovu da bi mali uopće mogao prismrditi prvoj ekipi?

Znači s jedne strane ljubav prema klubu, s druge strane dobrobit TVOGA djeteta kojem je 500 km dalje osigurano sve za njegov najbolji nogometni razvoj, a u većini slučajeva i stambeno pitanje te po potrebi posao i za tebe i suprugu. Ma kako da ne.

Kažem, svi veliki moralisti.  Nađi mi jednog koji je to odbio. 

Glavno je samo da se ne dopušta da nas roditelji djece ucjenjuju sa nekim bombastičnim Uvjetima...

Osim toga i dalmatinski klubovi su se dosta okrenili leđa hajduku jer za šaku kuna prodaju se Agregatu

Mi moramo biti dovoljno jaki da svim klubovima sponzori smo preko lopti i dresova i da uvijek imamo pravo prvokupa djece

A da je za malu djecu najbolje da igraju lokalnim sredinama je ali to je vrijeme prošlosti jer sad i za dite se može dobiti neka određena lova A sa natjecateljskog aspekta bi bilo bolje da svaki igra u klubu odakle je i onda se stvara konkurencija stvara se selekcija ovako Hajdukova dica dobivaju po 50:0 neke male klubove i onda time ubijas male klubove... Konkurencija je dobra jer odgajaš djecu da moraju radit i razvijat se

Ozbiljno ovo pitaš? Pa evo, jedan što ga nisu prepoznali (ili mu nisu mogli ponuditi bolje uvjete jer se moralo ponuditi onim već spomenutima) je postao najbolji igrač svijeta? Drugi ti sad igra u Interu, isto je tamo iz okolice Zadra. Imaš i još jednog iz Omiša, a ima i jedan mali iz Imotskog što je sad u top 10 igrača Bundeslige. Bio i kod Žužula, na par sto metara od Poljuda. S njima smo samo zagrebli površinu. Da kreneš tražiti našao bi ih bar 10 koji su napravili odlične karijere, dok u tom periodu igrače svjetske razine koji su izašli iz Hajdukove škole može nabrojati na prste jedne ruke. I to bi bilo previše. 

Kad posložiš školu kako treba (što se sad koliko vidim napravilo ili se radi), sigurno te neće ucjenjivati. 95% roditelja će ostaviti svoje dijete u Hajduku ako mu klub ponudi bar približno iste uvjete kao i recimo Dinamo, ali nitko neće trpiti nerad, ucjene i podcjenjivanje svoje djece samo zato što je taj klub Hajduk. Nema šanse. 

Ovaj je doista pohađao akademiju/skulu o baluna, pa kaže:

Ante za “Slobodnu” prvi put govori o danima iznenadnog odlaska s Poljuda, pa priznaje kako je za to samo on kriv i kako je Ivan zbog njega i njegovih poslovnih problema pristao sa 17 godina otići u inozemstvo.

- Teška je to bila odluka, ali za obitelj je bilo najbolje da Ivan ode u Sochaux. Da se u tom trenutku svi maknu od mene i mojih muka. Uvjeti su stvarno bili dobri, Ivan je dobio dobra primanja, a s njim su u Francusku otišli i moja supruga, te kćerka, koja je, ako smijem reći, nedavno u Lilleu nagrađena kao najbolja studentica što me čini posebno ponosnim - zadovoljno će Ante Perišić.

Tog je ljeta, a bila je 2006. godina, Hajduk pod Zoranom Vulićem i s Nikom Kranjčarom kao glavnom zvijezdom odrađivao pripreme u Sloveniji, a po Perišića je na Resnik sletio privatni avion. U njemu su bili trener Sochauxa Alain Perrin i 360.000 eura odštete. Kikiriki.

- Jednom za svagda želim reći kako nije istina kako Hajduk nije prepoznao Ivanov talent. Dapače, istina je sasvim drukčija, Ivan je bio određen da, bez obzira na godine, te sezone bude nositelj igre u Hajduku. No, moja je odluka bila da prihvatimo ponudu Sochauxa, Hajduk je učinio sve što je mogao, a ja samo u Ivanovo ime mogu reći kako je on u svakom trenutku, pa i sada dok ga svi slave zbog igara u Brazilu, svjestan da bez Hajduka, pa makar za svoj najdraži klub nije odigrao ni sekunde u službenim utakmicama, ne bi bio ono što je danas - veli Ante.

Sad možeš nastavit.

i ako bude sriće dite ti završi u tamo nekakvim montiranim procesima..

evo onaj vaš smajli