Svašta sam progutao i preživio radi ovoga kluba.
Svašta!
Sam sebe sam masu puta uvjerovao i hipnotizirao
kako će biti bolje.
Svašta sam mu oprostio i zaboravio. Svašta!
Ali jednu stvar mu neću zaboraviti, oprostiti s vremenom
vjerojatno hoću, suze svoga sina sinoć na tribini. Tješim
ga ja, tješi ga 5 redova oko nas, a on ne može prestati
plakati i još mi govori tata srce će mi puknuti.
Sad me ne zanima ni Six, ni Brba, ni "sekta" ni ostali kurci
palci. Ništa.
Vozimo se sinoć natrag kući, on se jadan skupio pozadi i
samo ponavlja od koga smo mi ispali.
Morao sam mu se ispričati jer sam ja kriv zato što ga toliko
boli. Ja sam onaj koji ga je učlanio, ja sam onaj koji ga je s
jedva dvije godine prvi put odveo na utakmicu, ja sam onaj
koji ...
Ma ja sam kreten i sad moram gledati kako mi dijete trpi i pati.
A radi koga?
Verbea ligant homines, taurorum cornua funes! "ajde glupane kakav faul, on je pre jak samo ti to ne razumiš" Jebeš čovjeka koji ne promijeni mišljenje. Jesam duša al mi ne treba ništa. Bolje svašta pojesti nego svašta reći.